Nezainteresiranost za raskol u desnom centru, pomalo je neshvatljiva, budući da bi posljedice ovog unutarstranačkog obračuna mogle biti trajne. Ovdje posebno treba uzeti u obzir činjenicu da je kritika politike stranke završila oštrom sankcijom, što je događaj o kojem bi se odgovorni posmatrači društvenih gibanja morali očitovati. Ipak, tišina nam govori da se još čeka veliki rasplet

Smjena Abdulharisa Šete sa pozicije predsjednika Kantonalnog odbora Stranke demokratske akcije, vijest je o kojoj se malo ili nimalo govori u medijima, posebno u onima koji se u društvenoj zbilji Bosne i Hercegovine percipiraju kao alternativni, građanski orijentirani.

Nezainteresiranost za raskol u desnom centru, pomalo je neshvatljiva, budući da bi posljedice ovog unutarstranačkog obračuna mogle biti trajne. Ovdje posebno treba uzeti u obzir činjenicu da je kritika politike stranke završila oštrom sankcijom, što je događaj o kojem bi se odgovorni posmatrači društvenih gibanja morali očitovati. Ipak, tišina nam govori da se još čeka veliki rasplet.

Politika uvijek boli. Naučili smo ovu istinu, svako u svoje vrijeme. Kada je tog dana u oktobru padala kiša, ostao sam kući sjediti i pisati tekst prosječne dužine o tome kako nam država srlja u stranputicu. Baš sam tih dana razmatrao kuda bi dalje mogli ići, dok su se izborni rezultati pokušavali poravnati, a startne pozicije utvrditi. Nisam član nijedne političke stranke, nisam ni bio, ali živim ovdje, pa vrijedi o tome promišljati.

Izbori su prošli kako su prošli. Izlazilo se na glasanje te jeseni, a socijaldemokrati su uzimali najviše tamo gdje nikada uzimali nisu. Čudan je bio taj obrt, baš dok su brojke iskakale po internetskim portalima, znao sam da ćemo novi talas ove vrste čekati godinama. Stranka demokratske akcije je opstala kao druga snaga, a u utrku za dominaciju unutar bošnjačke izborne volje ugurao se i Savez za bolju budućnost, ozbiljan kandidat za neko buduće izborno uzimanje tamo gdje se nikada uzimalo nije.

Kao što to mora biti u višestranačkim sistemima, ma koliko masovna i strašna pobjeda to bila, SDP nije mogao nakupiti potpore da bi znao vladati sam, pa se između druge opozicije (SBB-a) i stare vlasti (SDA) odlučio na staru vlast za partnera. Trebalo je nagrabiti podrške na drugim mjestima, pa se zanimljiv savez razgranao i u Kantonu Sarajevo.

Smetnule su obje centrale sa uma da glasači kada idu na izbore u našoj zemlji, onda obično idu glasati protiv. Tako su oni koji su glasali protiv SDP-a i oni koji su glasali protiv SDA, vjerovatno bili presretni kada su se njihove protivne struje sudarile u postizbornoj ljubavnoj aferi.

Niko to nije ni sanjao. Tresli su se principi i ideološki temelji pogubljenih političkih opcija u Bošnjaka, a po kafanskim sijelima, mahalskim sokacima i džamijskim saffovima, razglabalo se o crveno-zelenoj fatamorgani spasa kao nečemu što niko nije ni posumnjao kao mogući dvokorak na terenu.

Priznat ću ti nešto. Baš sam prošlog augusta imao jedan promašaj u logičkom zaključivanju vezan upravo za ovaj nenadani spoj. Meračio sam da će pobjedom Bakira Izetbegovića SDA ispaliti u opoziciju ili možda zavladati sa SBB-om. Opcija alijanse sa SDP-om, u mom tadašnjem promišljanju, bila je jedino moguća jačanjem pozicije Sulejmana Tihića, porazom Izetbegovića i još kakvom unutarstranačkom elementarnom nepogodom (13/08/2010, Utrka za najozbiljnijeg marginalca – BH Dani). Izetbegović je dobio, ali možda tako daleko promašio i nisam.

Proći će devet mjeseci, a sudar divova će dočekati svoj prolongirani epilog. Pročitao sam prije par dana intervju sa Abudlharisom Šetom, kada je nakon svog tog proljeća i jeseni labavog talasanja sa SDP-om, konačno počela da izlazi na vidjelo porodična tajna. Kantonalni odbor SDA ne ljubi svog nametnutog saveznika za opstanak na vlasti.

Ne znam motive zbog kojih je Šeta baš ovog trenutka odlučio izaći u javnosti i uputiti javnu kritiku, ali se u blago rečeno “nepodudaranju” njegovih izjava i izjava Asima Sarajlića koji se također šetao bh. medijima tih dana, mogao nazirati početak kraja.

Pala je noć i centrala SDA donosi odluku o smjeni Abdulharisa Šete te postavljanju prinudnog povjerenstva za KO SDA Sarajevo. Osnovni argument je loš izborni rezultat u Sarajevu, inače informacija koju je Predsjedništvo izgleda dobilo sa devet mjeseci zakašnjenja.

Trebalo je i meni baš tih devet mjeseci da shvatim da onog trećeg oktobra Izetbegović nije odnio pobjedu, barem ne unutar SDA. Naime, baš se ova činjenica razvedrila kada je on bio jedan od rijetkih koji je digao glas protiv smjene, a da su ga ostali pregazili, stajanjem na stranu Sulejmana Tihića. Istog onog koji je unatoč pobjedi na unutarstranačkim izborima, bacio vruć krompir i Izetbegovića poslao u izbornu utrku za Predsjedništvo.

Ne ulazeći u to koja je od dvije politike trajno-vladajuće SDA bolja ili lošija za građane i državu, na kraju nam ostaje zaključiti da će nedostatak principa u vođenju programa od strane partijskog vrha, ako se isti nastavi i trenutno liderstvo održi, trajno ugroziti stabilnost vlasti i institucija. I ne samo to, nejasna većina će ugroziti postojeću koaliciju, zaustaviti reformske procese i oslabiti pozicije u nadmudrivanju o rješenju za formiranje državne vlasti.

Ono što nam ostaje da vidimo jeste rasplet nedoumice o tome na čijoj će strani u praksi stajati zastupnici SDA u Skupštini KS i da li će se oglušiti o “upute” centrale? Da li će samim tim izdejstvovati izbacivanje iz stranke ili će otići na zimski san do narednih unutarstranačkih izbora? Kakve će to posljedice imati na generalnu strukturu vlasti i funkcioniranje koalicije u drugim dijelovima zemlje?

Bez obzira na sve, konflikt koji nosi veliki teg posvađanih interesa, nagomilanih iza prividnog ideološkog obračuna, nije nastao bez dobrog proračuna. Nešto mi ipak govori...vratit će se Šeta.

Napomena: Autor kolumne je čitatelj MOJportal.ba, Nedim Jahić, novinar.