Da se ne lažemo Tadić je uglavnom u verbalnom smislu prema Bosni i Hercegovini bio korektan. Nema puno primjera gdje je on lično svojim izjavama ili postupcima otežavao ili usložnjavao situaciju u Bosni i Hercegovini. Međutim, iza kulisa Tadićev politički milje, stranački i iz struktura vlasti Srbije, "rovario i trovao" je gdje god je stigao

Predsjednik Srbije Boris Tadić juče je posjetio svoj rodni grad – Sarajevu. Grad u kome je rođen aktuelni predsjednik Srbije prvi put je posjetio u zvaničnoj posjeti tokom svog već sedmogodišnjeg mandata.

Istina je da je Tadić već nekoliko puta bio u posjeti Sarajevu, ali nikada u zvaničnoj državnoj posjeti, nego je dolazio na razne događaje, u širokom luku zaobilazeći Predsjedništvo BiH i institucije BiH na Marijin dvor.

Zato je Boris posjećivao redovno Banja Luku, čak i Pale kada je otvarao osnovnu školu „Srbija“.  Tadić je boravio Bosni i Hercegovini (tačnije u Republici Srpskoj) i tokom kampanje za protekle opće izbore aktivno se uključivši u predizbornu kampanju svog miljenika Milorada Dodika, kolegu po funkciji – predsjednika. Doduše, samo predsjednika entiteta.

Jučerašnja posjeta, protokolarno izuzetno šarolika i pompezna, ostavila je dojam da od juče otvaramo novu stranicu na relaciji Beograd – Sarajevo. Osim velikih riječi, šetnji i kafenisanja po Baščaršiji ničim drugim nije utemeljeno da je jučerašnja posjeta i zaista „okretanja“ novog lista u relacijama zvaničnog Sarajeva i zvaničnog Beograda.

Da se ne lažemo Tadić je uglavnom u verbalnom smislu prema Bosni i Hercegovini bio korektan. Nema puno primjera gdje je on lično svojim izjavama ili postupcima otežavao ili usložnjavao situaciju u Bosni i Hercegovini. Međutim, iza kulisa Tadićev politički milje, stranački i iz struktura vlasti Srbije, "rovario i trovao" je gdje god je stigao. Pipci srbijanskog državnog, političkog i obavještajnog aparata su prisutni u Bosni i Hercegovini sa ciljem usložnjavanja situacija i držanja  „toplog režima“ .

Srbiji odgovara nestabilna BiH, odgovara joj status quo, zbog njenih unutarnjih političkih prilika, a Tadić nije budala. Srbijanska državna politika vješto drži u svojoj javnosti dio Bosne i Hercegovine (Republiku Srpsku) kao moguću rezervnu, kompenzatornu teritoriju u smislu „izgubili smo Kosovo, ali nismo Republiku Srpsku“. Iako je svima jasno da je ovaj scenari ustvari anahrono naslijeđe jednog drugog propalog srbijanskog režima. Zato i ljubav sa Dodikom. Dodikov odnos sa Tadićem podsjeća na odnos Karadžića sa Miloševićem. Neće se valjda i završiti na isti način? Pravo pitanje ustvari je kada će i Dodik biti odbačen od zvaničnog Beograda kao istrošena krpa. Pitanje je samo kada? Nije uopšte sporno da hoće!

Jučerašnja posjeta osim pomeznog protokola je iznuđena posjeta. Tadić je bukvalno natjeran da dođe u zvaničnu posjetu Sarajevu. Treba to Srbiji pred predstojeće razmatranje kandidatskog statusa u Briselu. Na regionalnu saradnju Brisel gleda blagonaklono. Juče su Tadić i Srbija dobili veliki plus u Briselu, ali je pitanje jesu li dobili plus i u Sarajevu. Možda bi bilo, poučeni ranijim iskustvima, bolje sačekati za plus u Sarajevu.  

I na kraju otkud sa Borisom Tadićem na kafi Ivica Osim, Halid Bešlić i Dino Merlin!? Svaka čast za Osima. To nije ni sporno. Ali o čemu druga dvojica mogu da pričaju sa Tadićem? Koja bi im mogla biti zajednička tema? Jeftina protokolarna predstava. Kao Tadić sa poznatim i omiljenim Bosancima. Sa Osimom je potrefio, nema fule. Sa Halidom onako, a sa Dinom je fulio i to kako se kaže u Sarajevu – ono pravo!