Iako Džaferović i Branković imaju dosta sličnosti, oni imaju i jednu bitnu razliku - Sulejman Tihić i SDA su smjenili Brankovića i to obrazložili njegovim mogućim konfliktom sa zakonom, dok su se svojski potrudili da Džaferović ostane na svojoj poziciji, bez obzira na sve

Nedosljednost prvaka SDA u posljednjih 20-tak godina, koliko je i stara ova stranka, nije nešto što treba posebno dokazivati ili na šta treba posebno podsjećati, ali posljednji primjer zaista zaslužuje kratak komentar.

Većina se sjeća Nedžada Brankovića, bivšeg ministra i Premijera FBiH koji će sigurno ostati upamćen kao jedan od poslijeratnih političara sa najlošijim imidžom. Svoj premijerski mandat nije završio do kraja, podnio je ostavku. To je bio rezultat ogromnog pritiska javnosti, ali i krivične prijave. Rukovodstvo SDA je tada, zaklinjući se u svoje poštenje, obavijestilo javnost da onaj član SDA koji ima krivičnu prijavu mora odstupiti od funkcije.

Ramiz Džaferović, direktor Razvojne banke FBiH, slično kao i Branković u svoje vrijeme, nije nimalo omiljena javna ličnost. Osim što se za njega vežu brojne afere, u posljednje vrijeme ga možemo vidjeti u informativnim emisijama, u prilozima sa suđenja gdje je glavni optuženi. Pritisak javnosti na rukovodstvo SDA i u slučaju Džaferovića nije ništa manji nego što je bio onomad zbog Brankovića.

Iako Džaferović i Branković imaju dosta sličnosti, oni imaju i jednu bitnu razliku - Sulejman Tihić i SDA su smjenili Brankovića i to obrazložili njegovim mogućim konfliktom sa zakonom, dok su se svojski potrudili da Džaferović ostane na svojoj poziciji, bez obzira na sve.

Sasvim prirodno, otvara se pitanje zbog čega su za Brankovića važila pomenuta pravila, dok za Džaferovića ne vrijede? Kakva je to veza koju Sulejman Tihić ima sa Ramizom Džaferovićem? Na ova i slična pitanja Tihić i SDA će morati odgovoriti ako ne žele da ih se poistovjeti sa Džaferovićem i svime onim što se vezuje za njega.