Ove godine obilježavamo 100. godišnjicu Međunarodnog dana žena. Ovaj dan ima dugu tradiciju, stoga je se barem uz ovaj datum valja prisjetiti. Njegovi začeci datiraju od sredine 19. pa sve do 20. vijeka. To je bilo vrijeme velikog industrijskog napretka, ali i velikih turbulencija

Ove godine obilježavamo 100. godišnjicu Međunarodnog dana žena. Ovaj dan ima dugu tradiciju, stoga je se barem uz ovaj datum valja prisjetiti. Njegovi začeci datiraju od sredine 19. pa sve do 20. vijeka. To je bilo vrijeme velikog industrijskog napretka, ali i velikih turbulencija.

Međunarodni dan žena nosi u sebi korijene protesta i političkog aktivizma, a veže se za pobune i štrajkove radnica u tekstilnoj industriji u SAD-u od 1858. godine.

Te godine su obilježene snažnom polnom segregacijom. U industrijski razvijenim zemljama zaposleno je vrlo malo žena. One koje su bile zaposlene, uglavnom su radile u tekstilnoj industriji pod veoma teškim uslovima i za veoma male nadnice. U više navrata ove radnice su organizovale štrajkove boreći se za bolje uslove rada, veće plate, kraće radno vrijeme i protiv neprihvatljivih uslova u kojima su živjele.

Time su se suprotstavljale nepravdi i diskriminaciji. Sindikati i nezavisna ženska udruženja, koja su podržavala žensko pravo glasa, 1903. godine osnivaju Ligu ženskih sindikata (Womens Trade Union League), kako bi pomogle radnicama u ekonomskom i političkom osnaživanju. Nakon dvomjesečnog masovnog štrajka 20.000 tekstilnih radnica u New Yorku 1909. godine, poslodavci su morali popustiti njihovim zahtjevima. Zahvaljujući tome, radnice Sjeverne Amerike su već 20. februara 1909. godine obilježile nacionalni Dan žena.

Preko stotinu žena iz 17 zemalja, predstavnica sindikata, socijalističkih partija i klubova radnica, prisustvovalo je Drugoj međunarodnoj konferenciji socijalistkinja, održanoj 27. avgus ta 1910. godine u Kopenhagenu. Na inicijativu Clare Zetkin donesena je odluka da se uvede Međunarodni dan žena.

Ova njemačka socijalistkinja, veliki borac za ženska ljudska prava još 1889. godine je govorila: “Oni koji su se svojom čašću pred licem čovječanstva obavezali na oslobođenje, ne smiju dopustiti da cijela jedna polovina ljudskog roda zbog ekonomske i socijalne zavisti bude osuđena na ropstvo. Ukoliko je cilj da žena postane slobodno ljudsko biće, onda ženama ne treba oduzimati rad, ni ograničavati oblasti u kojima one mogu raditi.“

Odluke iz Kopenhagena pridonijele su tome da je Međunarodni dan žena obilježen po prvi put 19. marta 1911. godine i u Danskoj, Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Preko milion žena izašlo je tada na ulice, a zahtijevale su pravo glasa za žene, pravo na rad, profesionalno usavršavanje i ukidanje polne diskriminacije.

Samo nekoliko dana poslije, 25. marta 1911. u velikom požaru, u jednoj tekstilnoj fabrici u New Yorku, poginulo je više od 140 radnica. Ovaj tragični događaj, koji je bio posljedica loših uslova rada, imaće snažan uticaj na radno zakonodavstvo SAD-a.

Žene Francuske, Holandije i Švedske počinju obilježavati Dan žena 1912. godine, a godinu dana kasnije i žene Rusije.

Osmog marta 1917. godine, povodom Međunarodnog dana žena, u štrajk su stupile tekstilne radnice u Petrogradu, pozvale su i druge da im se pridruže, tako da je na kraju 90 hiljada ljudi stupilo u štrajk. To nezadovoljstvo je 12. marta 1917. godine preraslo u ustanak, tzv. februarsku revoluciju, što je dovelo do
abdiciranja ruskog cara i preuzimanja upravljanja državom od privremene civilne uprave.

Na osnovu epohalnog značaja ovog događaja odlučeno je da se Međunarodni dan žena ubuduće obilježava 8. marta.

U bivšoj Jugoslaviji Dan žena je bio prilika u ko joj su djeca majkama pisala
čestitke i sastave, a muškarci i poslodavci “poklanjali“ skraćeni radni dan i cvijeće. Devedesetih godina je, zbog istorijske povezanosti za socijalističkim pokretom, praksa slavljenja 8. marta potisnuta u drugi plan, pa je kod mladih generacija nestala svijest o tome koliko je trnovita bila borba za prava koja se danas, naoko, čine ostvarenima.

Međutim, iako su danas mnoga prava zagarantovana zakonom (2003. godine u BiH je usvojen Zakon o ravnopravnosti polova), u praksi je situacija znatno drugačija.

Nažalost, razni oblici nasilja, diskriminacije i marginalizacije žena još uvijek su naša realnost.

Kao doprinos borbi za ravnopravnost polova, ženske organizacije i udruženja u BiH i ove godine povodom Međunarodnog dana žena organizuju niz aktivnosti i akcija. Ta ko će 8. marta ispred Parlamenta BiH, simbolički u pet do 12, povodom obilježavanja stogodišnjice Međunarodnog dana žena, biti organizovan Osmomartovski marš pod sloganom: „Neću karanfil, hoću posao!“

Za to, ako ste u Sarajevu i imate vremena, dajte svoj doprinos ovoj akciji.
Sretan vam Dan žena!

(Autorica je koordinatorica projekta u Fondaciji Friedrich-Ebert-Stiftung)