I tako prođe ta hercegovačka idila. Red velikih govora, velikih „faca“ i malih mozgova. Kako li je HDZ BiH analizirao svojih „20 godina sa nama“!? Kritički, ne naravno. Bolje reći pjevački pošto su tom prigodom promovisali i novu stranačku pjesmu, koju je napisao i otpjevao Ivan Mikulić

Sa  HDZ BiH „idemo dalje“. Prođe i „20 najtežih godina sa njima“. Prije dva dana sa velikim (lažnim) glamurom okupila se „politička“ krema HDZ BiH u sportskoj dvorani na Bijelom brijegu u Mostaru.

Počasna gošća proslave Jadranka Kosor, inače „vršiteljica dužnosti“ predsjednika HDZ-a Hrvatske i (privremena) premijerka Hrvatske, nakon što je Ivo Sanader "podvio rep" i otišao do đavola. Jadranka se smješkala „svojoj“ Borjani, budućoj članici Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, ali u „limburgu mjesecu“ što bi rekao naš narod ili u prevodu – nikada!

„Nema razlike između muškaraca i žena nego između političara koji mogu i znaju. U tome smislu, budući se posao u politici nažalost još percipira kao isključivo muški posao i mnogi smatraju da tu žene nemaju što tražiti, od mene stiže potpora ženi koja ima snage i hrabrosti, volje i znanja, a to gospođa Borjana Krišto svakako ima“, komplimentirala je Jadranka. Nekako su njih dvije i slične. Političke bliznjakinje. Naravno obje promašeni „slučajevi“, u političkom smislu. Razlika je samo u tome što je Jadranka bila Tuđmanova i Sanaderova miljenica, a Borjana Čovićeva.

Jaca je na samom „HDZ derneku“ medila od spike: ''Rijetko kad sam ovako toplo primljena i dočekana. Veselim se zajedno sa svojim kolegicama i kolegama iz Hrvatske ovdje u Mostaru što vam mogu prenijeti tople pozdrave 220 tisuća članica i članova HDZ Hrvatske. Prenosim vam pozdrave i čestitke povodom 20. rođendana HDZ BiH, stožerne političke stranke koja okuplja hrvatski narod u BiH. Želim da tako bude i dalje, da u susret izborima koji dolaze skupite snage koja će vas okupljati i povezivati oko ideje dobra i zajedništva. Vi to sigurno možete i na tom putu vam želim mnogo uspjeha…“. Jadrankin politički analfabetizam je šokantan i na momente tragikomičan. Nazvati stožernom stranku HDZ BiH je u najmanju ruku smiješno, kao što je smiješno to da je HDZ Hrvatske stožerna stranka!

I tako prođe ta hercegovačka idila. Red velikih govora, velikih „faca“ i malih mozgova. Kako li je HDZ BiH analizirao svojih „20 godina sa nama“!? Kritički, ne naravno. Bolje reći pjevački pošto su tom prigodom promovisali i novu stranačku pjesmu, koju je napisao i otpjevao Ivan Mikulić! Podsjećanja radi to je onaj Mikulić što je, predstavljajući Hrvatsku na Eurosongu u Turskoj 2004. godine nakon katastrofalnog rezultata, rekao da se nije mogao koncentrisati na nastup jer ga je uhodio KOS!? E pa kakav pjevač, takva i pjesma. Paranoična…

U svom „kritičkom“ istupu predsjednik HDZ BiH Dragan Čović nahvalio se sa „20 najboljih godina“ za Hrvate u BiH da je to bilo milina slušati. Iskoristio je priliku da sve one koji nisu uz „stožernu stranku“, kako reče gaf majstorica  Jadranka Kosor, tj. one koji ne pristaju da budu dio Draganovog političkog tala i mentorstva da se ujedine pod Njegovim skutima.

On, Dragan, ih je pozvao: „Pozivam sve one koji nisu uz HDZ BiH da se nakon izbora okupimo i poručimo da se vlast u Bosni i Hercegovini ne može formirati bez hrvatskog naroda, te da se Bosna i Hercegovina ne može niti smije zamisliti bez ravnopravnog hrvatskog naroda koji će u njoj živjeti zajedno s ostala dva naroda. Činjenica kako danas u BiH na nešto više od 260 000 potencijalnog hrvatskog glasačkog tijela postoji 21 hrvatska stranka dovoljno govori“, vazio je Čović.

Pozvao Dragan na jedinstvo Hrvata, pod skutama HDZ BiH, računajući da bi tako mogao imati dovoljno glasova koji će mu pomoći da zajedno sa Dodikom konačno dobije „treći entitet“, ovlada Hrvatskim telekomom Mostar, odlučuje sam o "svom" elektro-energetskom sektoru, raspoređuje  budžet "svog" entiteta… Dobro zamišljeno nema šta. HDZ BiH se očito priprema za još 20 godina pljačke i života na grbači naroda.

Prođe „sijelo veselo“ i blještavilo, a ostade bijeda. Ostade hrvatski narod u Bosni i Hercegovini tamo gdje je i bio prije Draganovog sijela na Bijelom Brijegu – „autohtona dijaspora Hrvata“ u Bosni i Hercegovini. U Bosni i Hercegovini rođeni, žive, a vjerovatno će i fiziološki okončati život, ali je njihova domovina Hrvatska!? U nju gledaju, njoj se nadaju, ali ona ih se sjeti samo kad trebaju glasati i organizovati neki dernek, kao ovaj na Bijelom brijegu od prije dva dana.

Politikom HDZ Hrvatske i njegove tadašnje, a očito i današnje filijale sa sjedištem u Mostaru na čijem čelu je Dragan Čović, Hrvati kao narod su možda i najveće žrtve pogrešne politike. Ako se izuzmu: genocid, ratni zločini, masovne grobnice i koncentracioni logori, koji su tako silovito snašli Bošnjake, najveća tragedija Bosne i Hercegovine nakon toga, njenog kulturnog i društvenog bića je minus 400 hiljada autohtonih bosanskih Hrvata. Tuđmanova politika ih je „stimulirala“ da dođu u rezervnu državu, u Kninsku krajinu i Slavoniju, i popune „prazan“ prostor!

HDZ se oduvijek zalagao samo za Hrvate u političkom smislu, ali pod jednim malim uslovom. Prema mjestu prebivališta. Od zapadnog Mostara do Čitluka, Širokog Brijega, Ljubuškog i Livna. Sve drugo je bilo nezanimljivo i otpisano! Srednja Bosna, Posavina, Republika Srpska. Ma kakvi. Samo u zoni „trećeg entiteta“ zvanog Herceg-Bosna. A što oko Bosanskog Broda, Dervente, Odžaka, Orašja leže hiljade hektara napuštene zemlje i imanja, dok gazde „lagodno“ žive nekih 30-40 kilometara preko Save u Hrvatskoj to i nije briga HDZ.

Nije im kriv Čović što nisu iskoristili mogućnost, pa po ugledu na Čovićevog velikog prijatelja i političkog mentora, kad su krenuli iz BiH ponijeli svoju Derventu, Bosanki Brod, Odžak, Orašje. Dodik je rekao da kad on krene iz BiH, ponijet će i Republiku Srpsku. Trebali su se Hrvati iz Posavine ugledati na njega! Sjaj i bijeda HDZ-a.