Prava je istina da je čelnicima RS više nego jasno da su jednostrani potezi često rizični i gotovo uvijek neuspješni, ako za njih nemate podršku velikih sila. Također im je jasno da oni tu podršku nemaju i da se Bosna i Hercegovina i Kosovo gotovo nikako ne mogu dovesti u korelaciju

Međunarodni sud pravde u Hagu donio je neobavezujuće savjetodavno mišljenje da kosovski Albanci deklaracijom o jednostranom proglašenju nezavisnosti Kosova nisu prekršili međunarodno pravo, niti rezoluciju Savjeta bezbjednosti UN 1244.

Iako su mnogi očekivali da će ovaj događaj uzburkati duhove u regiji, to se nije desilo ni izbliza u onoj mjeri u kojoj smo očekivali. Sasvim prirodno, Srbija je izrazila svoj protest zbog ovakvog mišljenja smatrajući da je pristrasno, kao i da je donešeno pod pritiskom velikih svjetskih sila.

Ipak, reakcije zvaničnog Beograda su zaista bile takve da su još jednom pokazale da je Srbija ozbiljna država sa ozbiljnim ljudima koji je vode. Umjesto kuknjave nad svojom sudbinom ili eventualnih prijetnji, Vlada Srbije se opredijelila da nastavi da se za Kosovo bori diplomatskim putem napominjući da će koristiti sva raspoloživa sredstva koja im međunarodno pravo daje.

Već smo mogli čuti i o čemu se radi. Naime, Srbija će pripremiti Rezoluciju koju će ponuditi na usvajanje Generalnoj Skupštini UN-a, a u kojoj će se tražiti da se razgovorom, ili preciznije pregovorima, dođe do konačnog rješenja statusa Kosova.

S druge strane Drine, čelniici RS-a glume da su iznenađeni i izgleda, ovim mišljenjem suda, pogođeni više nego vlasti u Srbiji. Ne želeći da, bar u javnosti, pogledaju istini u oči, poručuju da će, ako ne uspju u borbi za očuvanje izvornog Dejtonskog sporazuma, mišljenje Međunarodnog suda pravde o nezavisnosti Kosova iskoristiti kao smjernicu za dalju borbu za status i budućnost RS-a.

Prava je istina da je čelnicima RS više nego jasno da su jednostrani potezi često rizični i gotovo uvijek neuspješni, ako za njih nemate podršku velikih sila. Također im je jasno da oni tu podršku nemaju i da se Bosna i Hercegovina i Kosovo gotovo nikako ne mogu dovesti u korelaciju.

Također im je jasno da su izbori u Bosni i Hercegovini za 70-tak dana i da bi bilo šteta ne iskoristiti ovu temu da se ubere koji glas i usput skrene pažnja sa katastrofalne situacije u državi za koju su upravo oni odgovorni. U toj najmeri im se niko ne može ispriječiti osim njih samih.

Najglasniji u osudi mišljenja suda je Milorad Dodik, koji je sam prije nekoliko mjeseci izrekao stav koji je u totalnoj suprotnosti sa stavovima koje danas iznosi o Kosovu. Dodik je tada zagovarao podjelu Kosova i to na način da sjeverni dio bivše pokrajine pripadne Srbiji, a ostatak Kosova zadrži samostalnost. Ova izjava je naišla na žestoku osudu u Srbiji.

Ovih dana je promijenio mišljenje pa izjavljuje: "Ove odredbe daju nama više prava na osamostaljenje nego kosovskometohijskim Albancima. Uprkos tome, bilo bi vrlo zanimljivo vidjeti kakve bi reakcije onih koji su podržali samoproglašenu nezavisnost južne srpske pokrajine izazvala naša, eventualna, odluka da donesmo deklaraciju o osamostaljenju. Da li bi i tada rekli da takva odluka nije suprotna međunarodnom pravu ili bi osporili naš akt osamostaljenja, sa svim posljedicama koje bi uz to išle!"

Ovom izjavom Dodik jasno ističe da mu je jasno da od priče o osamostaljenju nema ništa i da bi u tom slučaju jedino sigurno bilo da bi on snosio krupne posljedice. Slijediti politiku Slobodana Miloševića, a ne završiti kao on i njegova politika je nemoguće. Izgleda da to postaje jasno i samom Dodiku.

Sve u svemu, Kosovo ide u pravcu koji je želja stanovnika bivše Jugoslovenske pokrajine, ali i, što je jako važno, želja velikih svjetskih sila. Konačnim rješavanjem statusa Kosova se stavlja tačka na prekrajanja granica SFRJ.

Bosna i Hercegovina, bez obzira na medijske istupe isfrustriranih političara, će ostati u sadašnjim granicama i unutrašnjim uređenjem onakvim kakvim ga kreiraju oni koje narod izabere. Svi oni političari koje pitanje Kosova ili bilo kojeg drugog dijela planete zanima više od toga što mu najbliže komšije nemaju šta da jedu, ne zaslužuju da predstavljaju ovaj narod. A narod u BiH, bez obzira na emocije koje mu vlastodršci pokušavaju probuditi, više nije tako naivan.