Naivna priča o studentima iz SAD-a koji su projekat Facebook-a zamislili i na kraju i napravili na jednom američkom koledžu je obišla cijeli svijet. Jedan broj ljudi vjeruje u to. Oni drugi smatraju da se radi o špijunskom projektu čiji vlasnik je neko mnogo ozbiljniji od "obične" grupe studenata, neko ko ove informacije zna upotrijebiti

Šta bi uradili kada bi vas nepoznati pojedinac zaustavio na ulici i upitao vas za datum vašeg rođenja, kućnu adresu, broj telefona, gdje radite, sa kim se družite, gdje izlazite?

Vjerovatno bi, kao i 99% drugih ljudi pomislili da se radi o luđaku kojeg se treba dobro čuvati. Neki od vas bi se obratili i policiji i prijavili slučaj.

A šta bi uradili kada bi vas, bez ikakvog povoda, čak i policija upitala slična pitanja. Vjerovatno bi "digli frku" širih razmjera i na različite načine razglasili kakva se represija provodi nad građanima. S punim pravom.

A zapitamo li se onda zašto sve ove podatke, a i mnogo više od toga dobrovoljno dajemo na znanje ogromnoj virtuelnoj zajednici na popularnoj društvenoj mreži Facebook? Ne, kada je Facebook u pitanju, ne razmišljamo na taj način i više nego naivno dajemo razne podatke o sebi. Sve to, potkrijepljujemo brojnim fotografijama na kojima se osim nas najčešće nalaze naši prijatelji, rodbina, djeca...

Facebook, najmoćniji špijunski alat na svijetu, kako ga nazivaju neki od protivnika socijalnih mreža, zaista predstavlja ogromnu bazu podataka o građanima iz svih dijelova zemaljske kugle. Prema nekim statistikama skoro 800.000 državljana Bosne i Hercegovine ima otvoren Facebook profil, od učenika i studenata, do poslovnih ljudi, domaćica, javnih ličnosti...

Objavljuju se privatne fotografije, obavještava se o putovanjima, planovima, veselju u porodici, tužnim događajima, navikama u ishrani, ljubavnim i drugim problemima, političkim stavovima... I sve to bez da nas je bilo ko primorao na to. Da je ove podatke neko tražio od nas, sigurno bi uz negodovanje odbili mogućnost da ih otkrijemo.

Facebook je postao mjesto, gdje se pored "socijalnog umrežavanja", planiraju zločini (iz dana u dan možemo pročitati da su neka zlodjela najavljena na FB-u), pedofili traže svoje žrtve, lopovi prate svoje mete čekajući da objave da idu na odmor i da neko vrijeme neće biti kući...

Naivna priča o studentima iz SAD-a koji su projekat Facebook-a zamislili i na kraju i napravili na jednom američkom koledžu je obišla cijeli svijet. Jedan broj ljudi vjeruje u to. Oni drugi smatraju da se radi o špijunskom projektu čiji vlasnik je neko mnogo ozbiljniji od "obične" grupe studenata, neko ko ove informacije zna upotrijebiti.

Kako god bilo, pored svih objektivnih problema koje nam donosi život, često znamo sami sebi napraviti nepotrebne neugodnosti. Otvaranje profila na Facebook-u i drugim web stranicama za socijalno umrežavanje, te korištenjem mogućnosti za "predstavljanje sebe" koje nam se stalno nude, činimo prvi korak na putu da sebi otežamo život.

Ovaj tekst nema za cilj pokretanje kampanje masovnog napuštanja Facebook-a, kakve su sve češća pojava širom planete. Cilj je da potaknemo ljude da barem razmisle o svojim postupcima na internetu i bar malo zaštite svoju privatnost i privatnost svoje okoline.