Zalagati se za interese jednog naroda i to "prodavati" kao borbu za Bosnu i Hercegovinu vodi ka podjeli države jednako kao što u tom pravcu vode politike koje se stvaraju za otcjepljenje entiteta ili stvaranje novih. Ujedinjene političke štetočine prijete ovoj državi. Oni koji im se mogu suprotstviti, u ovom trenutku nisu dovoljno politički jaki

Da u Bosni i Hercegovini postoje političke snage čiji je politički, ali i životni cilj podijeliti Bosnu i Hercegovinu, nije više nikakva tajna. Pa kako može biti tajna nešto što ljudi javno govore ili nešto za šta se svojim djelima zalažu čak i kad ne progovaraju.

Milorad Dodik, vođa klana za podjelu BiH, sve otvorenije govori o svojim planovima. Iznenađujuće transparentno troši novac iz budžeta RS za otvaranje kojekakvih predstavništava svoje politike, za angažman lobista, te za kupovinu medija s ciljem stvaranja atmosfere za "mirni razlaz".

Dragan Čović, uglađena varalica iz Hercegovine, već duže vrijeme provodi u Miletovom zagrljaju, dok u slobodno vrijeme implementira dogovor postignut između njih dvojice. Postignuti dogovor nikada nije potpisan, prije svega zbog, po Bosnu i Hercegovinu katastrofalnog sadržaja, ali i zbog Čovićevog straha od stranaca koji se užasavaju na ovakav dogovor čelnika HDZ-a i SNSD-a.

Sulejman Tihić, lider SDA, svojim djelima se priključuje pomenutom dvojcu. Ne tako davno, on je bio dio tzv. "prudske trojke" koja čije su aktivnosti, po vlastitom priznanju većeg dijela aktera, vodile ka jednoj vrsti podjele BiH zasnovane na etničkom principu. SDA, gdje god ima vlast, pravi poteze koji naglašeno u prvi plan stavljaju pripadnike bošnjačkog naroda, dok svi drugi postaju "građani drugog reda", te se po tome ni malo ne razlikuju od Dodikove ili Čovićeve politike. Rezultati svakog narednog poteza i jednog i drugog i trećeg je da ima sve manje države.

Božo Ljubić, ta dezorjentisana replika Dragana Čovića, u borbi za glasače često ode i korak dalje od Čovića, pa se onda nespretno pokuša korigirati, pa na kraju sve to ne liči ni na šta. Ipak, iz aktivnosti čelnika HDZ1990 je jasno da bi na eventualnom referendumu za i protiv etničke podjele BiH, sigurno glasali "ZA".

Opozicija u RS-u, predvođena SDS-om, je svoj odnos prema Bosni i Hercegovini i njenoj bližoj prošlosti pokazala prošli vikend kada su ordenjem okitili predratne, ratne i aktuelne političke i svake druge zločince. To je, na žalost, jedina alternativa Dodiku. Poneki politički iskorak koji s vremena na vrijeme napravi Mladen Ivanić, ostaje u sjeni aktivnosti plemenskih organizacija na šta najviše liče ostale stranke opozicije u RS.

Stranka za BiH, slično kao i SDA, na terenu vodi probošnjačku politiku, te na taj način stvara podlogu Dodiku i sličnima da kad god im zatreba upru prstom u Federaciju i kažu: "Pa zašto nas kritikujete za ignorisanje konstitutivnih naroda u RS, kad u Kantonu Sarajevo nema ni jednog srbina ni na jednoj od ključnih funkcija!" Za to je, najviše odgovorna SBiH jer kroji politiku u pomenutom kantonu. Takvih primjera ima jako puno, čime se ova stranka pretvara u suprotnost iz svog naziva.

Novoosnovana SBB, samim svojim političkim konceptom navodne brige za samo jedan od tri konstitutivna naroda je sebe predodredila da postane dio široke koalicije za podjelu Bosne i Hercegovine. Kome nije jasno o čemu se radi, neka pogleda sastav Glavnog odbora ove stranke koji po sastavu podsjeća na SDA iz 1996. godine. Navodno se boriti za BiH, a zastupati samo dio građana je iluzorno. Zato se sve češće uz slogan "1 KM za Avaz je 1 KM protiv BiH" dodaje i "Glas za SBB je glas protiv BiH".

Pa šta onda očekivati, nego raspad države, logičan je zaključak iz dosadašnjeg teksta. Tako nekako i dodje. Osim...

Osim ako se ne promijene ključni politički igrači na narednim izborima i veću snagu dobiju multietničke stranke, kao i pojedinci koji se istinski zalažu za opstojnost države Bosne i Hercegovine.

Iako to možda zvuči pretenciozno rečeno, SDP, kao multietnička stranka, sa svim svojim vrlinama i manama, ima ogromnu zaslugu što 14 godina poslije rata vladajuće stranke nisu postigle dogovor o etničkom razgraničenju unutar Bosne i Hercegovine ili još gore o podjeli države. Ova stranka, koju protivnici nazivaju sistemskom greškom u Bosni i Hercegovini, je svojim djelovanjem spriječila razne prudske i njima slične dogovore.

Danas, ova stranka predstavlja jedinu ozbiljnu alternativu dogovoru o podjeli Bosne i Hercegovine. Zlatko Lagumdžija, Željko Komšić, Svetozar Pudarić i drugi lideri ove stranke mogu izazivati simpatije ili sasvim suprotnu reakciju kod građana, ali im niko ne može osporiti činjenicu da su borci za Bosnu i Hercegovinu, ali ne samo u Sarajevu i ne samo za jedan narod, kako borbu za BiH mnogi zamišljaju, nego u svim dijelovima BiH i za sve narode koji u njoj žive.

Zbog svega toga ne čudi izjava Milorada Dodika da su za njega u nekoj narednoj vlasti sve stranke dobro došle, osim SDP-a. Pa u jednu ruku je i logično da se Dodik protivi tome da u vlasti učestvuje stranka koja može zaustaviti njegovu politiku rasturanja države, ali nije logično da u tome projektu već sada dobrovoljno učestvuju oni kojima su puna usta Bosne i Hercegovine i da su ti isti dobro došli kod Dodika i nakon ovih izbora.

Haris Silajdžić, lider SBiH i član Predsjedništva BiH, s vremena na vrijeme iskoči iz matrice predstavljanja samo jednog naroda, te povuče po neki državnički potez. Na žalost, vrlo često ga povuče populizam i nadmetanje sa Tihićem, pa i reisom Cerićem nakon čega ode u potpuno drugu krajnost.

Male, multietničke stranke, iako nemaju političku snagu kao što to ima lider opozicije - SDP, ipak predstavljaju grupe ljudi koji se na načelima istinske jednakosti svih naroda bore za Bosnu i Hercegovinu. Problem malih je to što iz izbora u izbore ostaju mali, te se često glasovi dati ovim stranakama, kad one ne pređu izborni prag, "preliju" upravo onima protiv kojih se ove stranke i bore.

Mogla bi ova analiza ići i dalje, reći koju riječ o slučano/namjerno ispuštenim političkim akterima, međunarodnoj zajednici... Ali najbolje se ovdje zaustaviti i zaključiti tekst.

Zalagati se za interese jednog naroda i to "prodavati" kao borbu za Bosnu i Hercegovinu vodi ka podjeli države jednako kao što u tom pravcu vode politike koje se zalažu za otcjepljenje entiteta ili stvaranje novih. Ujedinjene političke štetočine prijete ovoj državi. Oni koji im se mogu suprotstviti, u ovom trenutku nisu dovoljno politički jaki.

Na izborima u oktobru se ne odlučuje samo o tome ko će sjediti u Parlamentu i ko će činiti koju Vladu. Ovi izbori su mnogo više. Na njima se odlučuje da li će biti države i kakva će ona biti. Ako ih tako doživimo, onda imamo šanse. I mi i Bosna i Hercegovina.