Od cjelokupne plejade političara iz BiH koji se utrkavali i nagurivali u i oko prvih redova, moramo izdvojiti kao jednog od rijetkih koji to nije učinio, a radi se o članu Predsjedništva BiH i potpredsjedniku SDP-a, Željku Komšiću. Za razliku od kolege Harisa Silajdžića, njegove navodne specijalne savjetnice (iako ta funkcija ne postoji u Predsjedništvu BiH) Sanele Jenkins, Sulejmana Tihića, Bakira Izetbegovića, Sadika Ahmetovića i ostalih, on je skromno, kakav je i bio na ovoj funkciji u prethodne četiri godine, stojao sa strane sa Srebreničanima, običnim ljudima koji su došli, ne da slušaju političke govorancije, nego da podijele tugu i bol sa svojim najmilijima.

Jučer su ko zna koji put do sada Potočari bili mjesto gdje se skupila sva tuga i bol proteklog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu. Obilježena je 15-ta godišnjica genocida u Srebrenici kojeg su počinile srpske vojne i paravojne formacije s ove i s one strane Drine i koji je desetine hiljada porodica ostavio bez oca, sina, brata, muža, djeda, rođaka, zeta.....

Ni ova komemoracija organizovana od strane države ne bi bila sporna i ne bi se razlikovala ni po čemu u odnosu na ostale koje su organizovane prethodnih godina da nije bilo politike, uglavnom vladajuće, koja se brže bolje utrkivala da ugrabi još koji predizborni poen prije nadolazećih opštih izbora u Bosni i Hercegovini.

Trend koji je primjetan svih ovih godina prilikom obilježavanja u Potočarima je da je svake godine sve više političara koji su se trudili da budu u prvim ''safovima'' ne bi li ih bilo koja kamera na bilo koji način uhvatila. Razlika ove i prethodnih komemoracija je što je ovaj put govornika bilo i više nego što je u najmanju ruku bilo pristojno i što su govori ukupno trajali preko dva sata na direktnom suncu i temperaturi preko 30 stepeni celzijusa.

Međutim, tu nije bio kraj. Kada su završili politički govori domaćih političara i govori inostranih gostijunajveći politički vaz, usudit ćemo se reći, uslijedio je od strane Reis ul uleme, Mustafe Efendije Cerića, koji je i ovoga puta prešao granicu ukusnog i granicu govora jednog vjerskog poglavara. Da Mustafa Cerić ima političke ambicije nije nepoznata činjenica, ali svako korištenje i zloupotrebljavanje ovakvih i sličnih događaja je prevršilo svaku mjeru pa makar se radilo i o vjerskom autoritetu.

Od cjelokupne plejade političara iz BiH koji se utrkavali i nagurivali u i oko prvih redova, moramo izdvojiti kao jednog od rijetkih koji to nije učinio, a radi se o članu Predsjedništva BiH i potpredsjedniku SDP-a, Željku Komšiću. Za razliku od kolege Harisa Silajdžića, njegove navodne specijalne savjetnice (iako ta funkcija ne postoji u Predsjedništvu BiH) Sanele Jenkins, Sulejmana Tihića, Bakira Izetbegovića, Sadika Ahmetovića i ostalih, on je skromno, kakav je i bio na ovoj funkciji u prethodne četiri godine, stojao sa strane sa Srebreničanima, običnim ljudima koji su došli, ne da slušaju političke govorancije, nego da podijele tugu i bol sa svojim najmilijima.

Na kraju ovaj kratak tekst najbolje bi bilo završiti izjavom koju je jučer dao upravo Komšić. Čovjek prije svega, ali i političar koji se i jučer razlikovao od ostalih. Željko je tom prilikom kazao da kao Član Predsjedništva ne bi trebao da se vodi emocijama, ali da je jučer imao neugodan osjećaj. "Prvo, puno ljudi je ovdje, puno žrtava se kopa. Drugo, sva ta politička elita se ovdje skupila. Želio bih ostati pristojan i smiren, mada mi je malo sve to teško. Gospodin Tadić je dobrodošao u BiH definitivno, ali je Ratko Mladić još bolje dobrodošao u Haagu ili nekom domaćem zatvoru".