U vrijeme kada sve veći broj građana kantona Sarajevo svoje obroke pronalazi u kontejnerima Besimov jedini cilj je da napravi tehnički muzej. To što nijedno obećanje svoje stranke nije ispunio, to što je likvidnost budžeta kantona iz mjeseca u mjesec upitna, to što se vlada kantona doslovce raspala, to što 8 godina njegova stranka i koaliciona SDA nisu bile u stanju da završe sarajevsku zaobilaznicu zato što se nisu mogli dogovoriti čije će građevinske firme uzeti ''kajmak'' iz tih poslova, to je Mehmediću manje bitno.

Sjeća li se iko danas kako je Besim Mehmedić uopšte došao do pozicije Premijera kantona koji ima najveći budžet u Federaciji BiH, Kantona Sarajevo? Nakon katastrofalnog rezultata Stranke za BiH na lokalnim izborima 2008. godine i velikih pritisaka javnosti da da ostavku, tadašnji Premijer i predsjednik kantonalnog vijeća SBiH-a, Samir Silajdžić - Tajo, je to i učinio.

Stranka za BiH je na izborima 2006. godine u cijeloj Bosni i Hercegovini osvojila 215.000 glasova. Dvije godine kasnije taj broj je bio nevjerovatno smanjen i iznosio je 80.000 glasova. Najveći krah tada SBiH je doživio upravo u sarajevskom kantonu gdje su 2006. imali najbolji rezultat. Zvuči malo smiješno i paradoksalno, ali Mehmedić nikada ne bi postao Premijer da nije bilo Samira Silajdžića – Taje.

Do tada je Mehmedić uglavnom bio sporedni igrač. Bio je ministar u kantonalnoj i federalnoj vladi, i prije i u vrijeme Alijanse, a i poslije nje. Nakon više mandata ministrovanja oprobao se i kao direktor nekoliko zavoda. Za sve to vrijeme karakteristična osobina za njega je bila da je bio jak na riječima, ali ono što je uvijek nedostajalo kada je on u pitanju su djela.

Konkretan primjer iz perioda kada je bio direktor kantonalnog zavoda za izgradnju kada se asfaltirala Alipašina ulica. Tada se na sva zvona žalio kako posao nije dobro urađen i kako je izvođač radova ostavio neravnu cestu zbog čega su se i mnogi građani žalili. Tada je Besim na sva zvona prijetio da preostali dio novca neće biti isplaćen izvođaču dok posao ne bude urađen kako treba.

Naravno, cesta nije popravljena, a ostatak para izvođaču je uredno prebačen.
Nije nikakva tajna da Besimova Vlada od samog početka uopšte ne funkcioniše i da se skupštinska većina skroz raspala. Neguslasice među koalicionim partenrima SDA i SBiH su sve veće i veće. Njegov jučerašnji napad na SDA i SDP u konkretnom slučaju je bio očekivan.

U vrijeme kada sve veći broj građana kantona Sarajevo svoje obroke pronalazi u kontejnerima Besimov jedini cilj je da napravi tehnički muzej. To što nijedno obećanje svoje stranke nije ispunio, to što je likvidnost budžeta kantona iz mjeseca u mjesec upitna, to što se vlada kantona doslovce raspala, to što 8 godina njegova stranka i koaliciona SDA nisu bile u stanju da završe sarajevsku zaobilaznicu zato što se nisu mogli dogovoriti čije će građevinske firme uzeti ''kajmak'' iz tih poslova, to je Mehmediću manje bitno.

Predizborne bombe, oproban recept šefa Harisa Silajdžića, puno su efikasnije sredstvo za njega. Posebno u vrijeme predizborne kampanje. SBiH-ova politika ''ima slike nema tona'' nas je i dovela ovdje gdje se danas nalazimo. Nigdje.

Ko opet voli nek izvoli.