Da li će predstavnici stranka u vlasti sjesti zajedno i reći da postoji veliki, zajednički, problem? Najvjerovatnije neće. Sve dok su teroristi ljudi sa bradama i kratkim pantalonama, za Dodika i Čovića, to je problem koji trebaju da rješavaju Tihić i Silajdžić

Izbori u Bosni i Hercegovini su veoma blizu. Atmosfera je čudna. Nije sporno da svi očekujemo promjene. Ipak, prije promjena koje će, po svemu sudeći, konačno uslijediti u oktobru, očekuje nas veoma težak period izborne kampanje.

Niko neće biti iznenađen ukoliko u narednih 100 dana, između ostalog, bude obilježeno nacionalističkim ispadima, novom političkom destabilizacijom, pa čak i incidentima koji mogu narušiti ukupnu sigurnosnu situaciju.

Sve ovo pomenuto implicira da postoje ljudi čiji je to plan. Ko su oni, dobićemo odgovor prateći kampanju!

Definitivno takav razvoj događaja odgovara najvećem broju desno orjentisanih nacionalističkih stranaka čiji su lideri svjesni da nemaju šta više ponuditi biračima i da je strah i nacionalna netrpeljivost njihova jedina šansa.

Nedavni događaj u Bugojnu gdje je grupa terorista digla u vazduh zgradu policije je jedan od događaja koji je proizveo ogroman strah širom Bosne i Hercegovine. Dijelom je to zbog brutalnosti ovog terorističkog čina koji predstavlja napad na institucije države Bosne i Hercegovine, dok je taj strah dobrim dijelom izazvala i spoznaja da kod nas egzistiraju ekstremne grupe terorista koji su spremni svojim aktivnostima Bosnu i Hercegovinu u samo nekoliko trenutaka dovesti u centar pažnje svjetskih medijskih kuća, na žalost zbog vijesti kakve smo navikli da dolaze iz Afganistana.

Šta je sljedeće, najčešće je postavljeno pitanje od strane građanstva. Eksplozija u tržnom centru? Podmetnuta bomba u javnom prevozu? Jesmo li sigurni kada krenemo na koncert?

Činjenica da u Bosni i Hercegovini postoje ekstremne grupe nije tajna za bilo koga od nas. Također nije tajna da ne postoji politička volja da se sa ovim radikalima obračuna, jednom za sva vremena. To nas, htjeli ili ne, navodi na zaključak da postoji politička odgovornost za ono što se desilo, ali i za ono što se eventualno može desiti ukoliko ne uslijedi reakcija.

Bosna i Hercegovina ima mnogo neprijatelja, od kriminala i korupcije, preko loše ekonomije, pa do onih političara čiji je jedini cilj da dobro žive na račun države kojoj svojim djelovanjem ni malo ne pomažu. Na žalost, na dugačku listu neprijatelja naše države, preko noći je na vrlo visoko mjesto dospio i terorizam.

Da li će u kampanji neke stranke ne/opravdano tvrditi da je Bosna i Hercegovina zemlja puna vehabija i istovremeno, kao takva, prijetnja za Evropu, te na taj način pokušati skrenuti pažnju sa kriminala, korupcije i izostanka rezultata vlasti u proteklim godinama? Vjerovatno hoće.

Da li će predstavnici stranka u vlasti sjesti zajedno i reći da postoji veliki, zajednički, problem? Najvjerovatnije neće. Sve dok su teroristi ljudi sa bradama i kratkim pantalonama, za Dodika i Čovića, to je problem koji trebaju da rješavaju Tihić i Silajdžić. Kada se desi četničko orgijanje po bh. šumama i gorama, to je Dodikov problem i tako u krug. I tako će se oni međusobno optuživati, a istovremeno praviti koalicije i zajednički krčmiti budžetski novac sve biti dok im našim glasovima budemo davali legitimitet.

Upravo zbog toga je važno biti svjestan da na oktobarskim izborima, između ostalog, odlučujemo i o sigurnosnoj situaciji u narednom periodu. Promjene nam trebaju. Definitivno nam trebaju ljudi koji će spriječiti i samu pomisao da na svjetskoj karti terorizma Bosna i Hercegovina dobije posebno mjesto.