Međutim, ono što je cjelokupnu i prilično uzburkanu bosanskohercegovačku javnost i te kako iznenadilo je govor novog-starog predsjednika stranke, penzionisanog generala Armije BiH, Sefera Halilovića. Tako je Halilović mrtav hladan u govoru izjavio da bi:''Bosna i Hercegovina i Crna Gora trebale napraviti Konfederaciju (čitaj državnu zajednicu), jer jedna zemlja ima nešto što druga nema i obratno''. Svaki daljnji komentar na ovo bi bio suvišan.

Bosna i Hercegovina je definitivno zemlja u kojoj je sve moguće. To se pokazalo i dokazalo na još jednom primjeru, tačnije na nedavno održanom kongresu BPS-a u sarajevskoj Skenderiji. Kolege novinari koji su bili prisutni kažu da je sam kongres protekao baš onako kako je bilo i za očekivati, s obzirom na profil ljudi koji mu je prisustvovao. Da ne bi uvrijedili te iste ovdje ćemo stati da daljnjom analizom i ocjenama istog.

Nedostatak političke naobrazbe se svakodnevno ispoljava u djelovanju BPS-a. Tako je Stjepan Šiber na kongresu imenovan za jednog od četiri potpredsjednika Bosanskohercegovačke patriotske stranke - Sefer Halilović. Ovim imenovanjem učinjen je presedan, kako su rekli i sami organizatori, jer su Šibera izabrali delegati na kongresu, a potpredsjednike stranke inače bira Glavni odbor na prijedlog stranačkog predsjednika.

Međutim, ono što je cjelokupnu i prilično uzburkanu bosanskohercegovačku javnost i te kako iznenadilo je govor novog-starog predsjednika stranke, penzionisanog generala Armije BiH, Sefera Halilovića. Tako je Halilović mrtav hladan u govoru izjavio da bi:''Bosna i Hercegovina i Crna Gora trebale napraviti Konfederaciju (čitaj državnu zajednicu), jer jedna zemlja ima nešto što druga nema i obratno''. Svaki daljnji komentar na ovo bi bio suvišan.

Odmah nakon ponovnog izbora, Halilović je izjavio: "Vodiću Bosanskohercegovačku patriotsku stranku kao i do sada. Bićemo vrlo agresivni u borbi protiv nacionalizma, siromaštva, korupcije i svakog oblika nepravde u BiH". Da to nije baš tako kada je ova stranka u pitanju najbolje govori primjer njihovog ponašanja u vrijeme najžešćih napada Milorada Dodika i njegove bolumente na državu Bosnu i Hercegovinu. Tih dana ova stranka, kojoj su u javnosti puna usta Bosne i Hercegovine, niti jedan put nije reagovala na te nasrtaje.

BPS je kao politička partija ostala upamćena kao zaštitnik Ramiza Džaferovića i kriminala u Razvojnoj banci što su potvrdili i u Parlamentu Federacije BiH ne glasajući za smjenu jednog od najkompromitovanijih SDA-ovih poslijeratnih jastrebova.

Nakon destomjesečnih opstrukcija Vlade FbiH u vezi rasprave o poslovanju Razvojne banke i duboko kompromitiranog direktora Ramiza Džaferovića desilo se nešto prilično nevjerovatno. Na nastavku sjednice Parlamenta Federacije BiH, prijedlog kluba zastupnika SDP-a se obaveže Vlada Federacije BiH da izvrši smjenu direktora Ramiza Džaferovića, cjelokupne uprave i Nadzornog odbora nije podržan od strane BPS-a.

Najmanje što je bilo ko u tom trenutku očekivao je da će Džaferovića i njegovu bolumentu spasiti upravo dio manjih opozicionih stranaka predvođenih BPS-om, BOSS-om, Radom za boljitak i SDU-om. Logično je bilo da očekivati da će kadrovika SDA braniti sama SDA, pa i HDZ, HDZ 1990 i SNSD, kao što su i učinili, ali predstavnici bilo koje tzv. opozicione stranke, sigurno ne.

Stoga, javnost treba još jednom podsjetiti da su Sefer Halilović, Mirnes Ajanović, Nermin Pećanac i Lijanovići u januaru ove godine spasili Ramiza Džaferovića od sigurne smjene nakon brojnih malverzacija u Razvojnoj banci.

Ko voli BPS nek izvoli.