Stanovništvo na ovim prostorima je dugo živjelo pod okupacijom. Prvo nas je okupirala Turska. Taj veoma dugi period pod Turskom smo živjeli zajedno. Onda je došla Austrougarska. Nastavili smo živjeti zajedno. Nakon toga, u Jugoslaviji, staroj i novoj, živjeli smo zajedno. Danas, kada živimo slobodno, u suverenoj državi, kada je okupacija istorija, pokušavaju nam objasniti da ne možemo živjeti zajedno, nego da trebamo živjeti jedni pored drugih. Taj koncept, na žalost, ima zagovornike na svim stranama

Vrlo često, a naročito u toku predizbornih kampanja, pojavljuje se priča o navodnom kraju Bosne i Hercegovine, kao države kakvu mi poznajemo. Pri tome se najčešće misli na različite promjene granica, na način kako to odgovara jednoj ili više etničkih grupa.

Realno govoreći, teško je da može doći do „uništenja Bosne i Hercegovine“ kako bi to želio recimo Rajko Vasić, čovjek poznatiji kao Dodikov megafon kojeg mnogi nazivaju i Gebelsovim savremenikom. To se neće desiti. Neće se desiti ni scenario koji priželjkuju razni Čovići i Ljubići. Nema govora o etničkoj podjeli na tri jedinice. Neće uspjeti ni stvaranje islamskog centra u srcu Evrope koje priželjkuju bošnjački desničari.

Bosna i Hercegovina će ostati multietnička država i kao takva će postati dio Evropske unije. To je jedini mogući razvoj situacije jer je Bosna i Hercegovina, u stvari, Evropa u malom. Ako nije moguća Bosna i Hercegovina, onda nije moguća ni Evropa.

Stanovništvo na ovim prostorima je dugo živjelo pod okupacijom. Prvo nas je okupirala Turska. Taj veoma dugi period pod Turskom smo živjeli zajedno. Onda je došla Austrougarska. Nastavili smo živjeti zajedno. Nakon toga, u Jugoslaviji, staroj i novoj, živjeli smo zajedno. Danas, kada živimo u suverenoj državi Bosni i Hercegovini, pokušavaju nam objasniti da ne možemo živjeti zajedno, nego da trebamo živjeti jedni pored drugih. Taj koncept, na žalost, ima zagovornike na svim stranama.

Ako se Bosna i Hercegovina ikada ozbiljno dovede pod znak pitanja, to će onda dobrim dijelom biti i zasluga onih kojima su puna usta Bosne i Hercegovine, a u stvari su ništa drugo do obični umiveni nacionalisti. Takvih je danas, na žalost, jako puno. Najlakše se prepoznaju po tome što su im usta puna države, patriotizma, borbe za BiH, a svaku priliku koriste da srbina nazovu četnikom, hrvata ustašom, a bošnjaka koji nije „po mjeri“ raznim pogrdnim imenima.

Ti ljudi za svoje komšije druge vjere govore „oni“. Bosnu i Hercegovinu izjednačavaju sa bošnjačkim narodom, a sebi uzimaju za pravo da više vole državu od drugih. Bosnske rijeke i planine su više njihove nego drugih. Istorija je ispravna samo u njihovoj interpretaciji. Takvi sebe smatraju vrhovnim tumačem istine.

Na žalost, pored separatističkih težnji jednog dijela političke elite iz RS sa jedne strane, ideje o trećem entitetu/državi sa druge i borbe za „ravnopravnu BiH“ gdje bi najmnogobrojniji narod trebamo biti i „najravnopravniji“, u manjini ostaju svi oni koji se zalažu za državu zasnovanu na temeljima ZAVNOBiH-a.

A svima bi nam konačno trebalo biti jasno da Bosna i Hercegovina nije ni bošnjačka ni srpska ni hrvatska, nego i srpska i hrvatska i bošnjaka. Ili tako, ili nikako. Do nas je!