Postoje jasne indicije da je skup bio isplaniran, od strane organizatora, da preraste u razbijačke demonstracije sa izlivom krajnje destruktivnosti i sa namjerom „razbij i popali“ ili kako jedan demonstrant reče „nećemo im dati da živi izađu iz zgrade“. Iako ni sam nije svjestan da u zgradi Vlade FBiH taj dan svakako niko nije ni bio od živih, a ni mrtvih naravno, jer je taj dan za službenike Vlade bio neradni
Krivi smo mi!
Kako objasniti prekjučerašnja „dešavanja naroda“ pred i na zgradi Vlade Federacije BiH!?
Različiti su uglovi gledanja i analiziranja domaćih medija. Analize su uglavnom površne i jednostrane, a uglovi gledanja u zavisnosti od naklonjenosti ili vlasničke strukture medija koji pravi osvrt na proteste boraca.
Međutim, niko nije podrobnije analizirirao otkuda tolika količina bijesa, destrukcije, agresivnost, ratnih pokliča pred zgradom Vlade!?
Nije jednostavno ljude nagovoriti ili podplatiti za takvo ponašanje, koje je iskreno i dolazi iz njihovog unutrašnjeg osjećaja nepravde i ignorantnog odnosa vlasti prema njima.
Postoje jasne indicije da je skup bio isplaniran, od strane organizatora, da preraste u razbijačke demonstracije sa izlivom krajnje destruktivnosti sa namjerom „razbij i popali“ ili kako jedan demonstrant reče „nećemo im dati da živi izađu iz zgrade“. Iako ni sam nije svjestan da u zgradi Vlade FBiH taj dan svakako niko nije ni bio od živih, a ni mrtvih naravno, jer je taj dan za službenike Vlade bio neradni.
Sa druge strane skup boraca i izliv destruktivnosti je bio i spontan. Niko nije komandovao artiljerijom kamenica, niti je sređivao grupe za napad na policiju. Sve to je ipak bilo spontano.
Ljudi koji danas žive na marginama društva, sa svojim problemima, nezaposlenošću, depresijom, osjećajem da je prema njima učinjena nepravda, bezperspektivnošću idealan su medij da se preko njih ostvare određeni politički ciljevi.
Na bošnjačkoj političkoj sceni je prostor poprilično smanjen. Konkurencija je velika. Ili što bi se reklo „mala bara, a puno krokodila“. Za kolač glasova koji se daju ekskluzivno bošnjačkim političkim partijama bori se nekoliko stranaka. Prvenstveno SDA i SBiH, a sada se u borbu za glasove uključio i Fahrudin Radončić sa svojim Savezom za bolju budućnost (Bošnjaka naravno) – SBB.
U tom konglomeratu partija, pretendenata na bošnjači glasački kolač, logično je da će borba biti velika i da se svaki momenat iskorištava za napad na drugog konkurenta. Tako je SDA optužila Radončića da je organizator protesta posredstvom člana svoje stranke Dževada Rađe, predsjednika Saveza dobitnika najvećih ratnih priznanja. SBB je opet izašao sa saopćenjem u kojem daje punu podršku zahtjevima boraca i pazi sad „naroda“. Zanimljiv detalj: SBB pokušava podići priču, sa nivoa boračkih udruženjam, na nivo naroda. Opasna teza i opasan pokušaj. Po toj konstrukciji ispalo je da je ispred zgrade Vlade FBiH protestvovao „narod“ (bošnjački naravno), da je taj isti „narod“ razlupao zgradu i da je „narod“ protiv SDA i premijera Mujezinovića, a da tom istom „narodu“ podršku daje SBB i Radončić (bošnjačkom narodu naravno)! Toliko o „narodu“ i jeftinim trikovima.
Narodi (bez navodnika) i građani Bosne i Hercegovine, bez obzira na kojem dijelu Bosne i Hercegovine žive, realno su opterećeni surovom svakodnevnicom. Količina bijesa i frustracija nakupljena tokom „15 najboljih godina“ poslije rata oslobađa se jednostavno kamenicama, paljenjem i rušenjem. I tu nema ništa sporno. To je već dokazano tako. Svi (nepovrijeđeni) demonstranti su otišli kući relaksirani, oslobođeni adrenalinskog skoka i ujedno ruku zadovoljni postignutim. Iako realno ništa nije postignuto.
U cijeloj ovoj priči zabrinjava činjenica da je policija bila nemoćna. Trebamo biti zabrinuti da naše najelitnije polijske snage nisu bile u stanju da spriječe ili zaustave vandalizam. Jednostavno su izgledali kao nemoćni da bilo šta urade, a posebno je bilo tužno kad su se razbježali i zabarikadirali u zgradi Vlade. Masu demonstranata nisu mogli uopće da kontrolišu i pored temeljitih priprema i jasnih najava da će taj dan „vlada pasti“, šta god to značilo.
Logično se zapitati s kojim resursima, i na koji način, bi naše policijske snage kontrolisale skup od recimo nezadovoljnih 100.000 radnika pred zgradom Vijeća ministara BiH!? Kako bi u tom slučaju izgledale demonstracije i koji bi to bio potencijal za vandalizam i razbijanje širokih razmjera!? Ali očito se aktuelne vlasti moraju ozbiljno pozabaviti tim problemom, jer do izbora će sigurno biti još socijalnih nemira i protesta velikih razmjera. Ekonomska situacija u zemlji ih jednostavno generira. (R)evolucija je očito već počela.
Foto: MPphoto
Povezane vijesti
