Od 2002. do ove 2010. godine kome god je palo na pamet iživljavao se na ovom slučaju i koristio ga za jeftine dnevno političke svrhe. U tome je najviše prednjačio Dnevni Avaz. Osam godina traje cijela ova priča. Međutim, sjeća li se danas neko ''Alžirske grupe''? Naravno da se ne sjeća, jer prosječna vijest u Bosni i Hercegovini živi onoliko dugo koliko se ista i vrti putem ovdašnjih medija

U petak, 09. aprila 2010. godine je Tužilaštvo Kantona Sarajevo zbog nedostatka dokaza donijelo naredbu o obustavi dvogodišnje istrage u vezi isporučivanja tzv. ''Alžirske grupe'' protiv Zlatka Lagumdžije, Tomislava Limova i više nepoznatih uposlenika Centralnog zatvora Sarajevo, te Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova.

Tako smo od Tužilaštva imali priliku saznati da su, Lagumdžija, Limov i više nepoznatih osoba bili osumnjičeni za protivpravno lišenje slobode i povredu ravnopravnosti građana u slučaju "alžirska grupa".

Tzv. ''Alžirska grupa'' koju čine: Bensajah Belkasem - Abu Majd, Saber Lahmar - Saber Labar, Boudela Al Hadž - Abu Omar, Mustafa Ait Idr, Lakhdar Boumediene - Al Muntaser i Mohamed Nechele - Sharfuldin, je uhapšena u BiH u oktobru 2001. godine, mjesec dana nakon terorističkog napada na Ameriku, a na osnovu američkih informacija da su uključeni u međunarodnu terorističku mrežu.

U novembru 2001. godine Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH donijelo je rješenje kojim se njima oduzima bh. državljanstvo i protjeruju se iz BiH. 17. januara 2002. godine stavljeni su pod nadzor američkih vlasti i izvedeni iz pritvorske jedinice sarajevskog zatvora nakon čega su transportovani iz Bosne i Hercegovine.

Da se radi o zaista problematičnim osobama govore i neki podaci iz njihovih biografija. Bensajah Belkasem imao je duple lične dokumente i rodne listove. U jednom piše da je rođen u Alžiru 10. septembra 1962., a u drugom da je rođen u Jemenu 10. septembra 1960. godine. Kao Alžirac vođen je pod imenom Belkacem i prezimenom Bensayah, a u jemenskim dokumentima prezime mu je upisano kao ime, a ime kao prezime. On je u BiH došao 1995. pod imenom Abdulkarim Al-Sabahi i odmah je dobio bh. državljanstvo. Dvije godine kasnije u BiH je promijenio ime i prezime.

Lakhdar Boumediene rođen je u Alžiru 1966. godine. On je uz zahtjev za bh. državljanstvo podnio svojeručno potpisanu izjavu da se odriče alžirskog državljanstva. Kada je dobio naše državljanstvo, odmah je izvadio alžirski pasoš. Podnio je i potvrdu da je pripadnik Armije RBIH od 1. maja 1993. do 25. decembra 1995. godine koja mu je izdata u Zenici. Kasnije je utvrđeno da je potvrda falsifikovana - u evidenciji boraca stoji drugo ime pod brojem koji piše na potvrdi koju je Lakhdar imao! U periodu za koji je tvrdio da je bio pripadnik Armije RBIH nekoliko puta je odlazio u Pakistan!

Boudela Al Hadž je uz svoj zahtjev za dodjelu bh. državljanstva priložio potvrdu Odjeljenja odbrane Tešanj u kojoj piše da je pripadnik Armije RBiH od 1. septembra 1992. do 22. decembra 1995. godine. Međutim, iz njegovog alžirskog pasoša vidljivo je da je na Aerodrom u Zagrebu stigao avionom iz Pakistana 5. septembra 1992. godine. U glavnom hrvatskom gradu proveo je prilično vremena prije nego što je došao u BiH, pa je jasno da je uvjerenje iz Tešnja lažno. U vrijeme za koje je tvrdio da je bio borac Armije RBiH i za koje je imao potvrdu, on je radio kao šef ureda humanitarne organizacije BIF koja je zabranjena zbog finansiranja terorističkih akcija i stavljena na američku i evropsku crnu listu. Tako se ispostavlja da on nikako nije mogao biti u centru za obuku vojnika u Jablanici kod Tešnja kako mu piše u potvrdi.

Mustafa Ait Idr rođen je u Alžiru 1970., baš kao i Muhamed Nechle. I njih dvojica su dobili bh. državljanstvo po skraćenom postupku, a izdato im je i niz potvrda i uvjerenja s potpisima ovlaštenih lica. Kasnije je utvrđeno da se radi o lažnim i falsifikovanim potvrdama. Posebno je interesantna činjenica da je svaki od šestorice članova alžirske grupe imao po dva-tri identiteta.

Od 2002. do ove 2010. godine kome god je palo na pamet iživljavao se na ovom slučaju i koristio ga za jeftine dnevno političke svrhe. U tome je najviše prednjačio Dnevni Avaz. Osam godina traje cijela ova priča. Međutim, sjeća li se danas neko ''Alžirske grupe''? Sjeća li se bilo ko Nađe Dizdarević, navodne supruge (za koju je kasnije ustanovljeno da je nezakonita supriga koja je od 1994. godine živjela u vanbračnoj zajednici) jednog od pripadnika ''Alžirske grupe'' koja je godinama putem Avazovih stranica insistirala na procesuiranju Lagumdžije i Limova? Naravno da se ne sjeća, jer prosječna vijest u Bosni i Hercegovini živi onoliko dugo koliko se ista i vrti putem ovdašnjih medija.

Šta će se desiti onima koji su, poput Avaza, mjesecima i godinama zloupotrebljavali cijeli ovaj slučaj, posebno donedavno ''osumnjičene''. Nažalost, ništa.

Kao i ko zna koji put do sada cijeli slučaj će se završiti kao dječija igra: ''Mir, mir, mir, niko nije kriv!''.

Opet nažalost...