Nije poznato koliko novaca Kopanjine Nezavisne novine izdvajaju za “brilijanta” spisateljska djela, u vidu kolumne, koju već sada tradicionalno piše Dušanka Majkić!? Ta “darovita spisateljica” na privremenom angažmanu u Domu naroda Parlamenta BiH, gdje je angažovana na poslovima predsjedavajuće/zamjenice predsjedavajućeg, nije tako ni neiskusna u poslovima PR-a i novinarstva

Nije poznato koliko novaca Kopanjine Nezavisne novine izdvajaju za “brilijantna” spisateljska djela, u vidu kolumne, koju već sada tradicionalno piše Dušanka Majkić!?

Ta “darovita spisateljica” na privremenom angažmanu u Domu naroda Parlamenta BiH, gdje je angažovana na poslovima predsjedavajuće/zamjenice predsjedavajućeg, nije tako ni neiskusna u poslovima PR-a i novinarstva.

Spomenuta delegatkinja inače u SNSD-u obavlja dužnost dežurnog megafona verbalnih nebuloza partijskog lidera Milorada Dodika.

Inače gospođa Majkić nema osjećaj za mjeru, pa tako ona “izvaljuje” u javnosti, sve ono što je i za Milorada Dodika previše. Ona dođe nešto kao ženska varijanta Slavka Jovičića Slavuja.

Kolega megafon joj je, pored Slavuja, i Branislav Dukić predsjednik udruženja logoraša RS-a. Doduše Dukić obično glasno govori za SNSD i Dodika vikendom i praznicima, dok su Majkićka i Slavuj na zasluženom odmoru.

Majkićka ovaj put u svojoj kolumni “argumentovano” pokušava podmetnuti argumente o tome kako je državni tužilac Milorad Barašin pristrasan i jedan pravi Srbin srbomrzac! E pa Barašine tako ti i treba kad pokrećeš istrage protiv Milorada Dodika.  

Majkića tvrdi da je Milorad, ali Barašin, očigledno frustriran činjenicom da je kao voditelj panel rasprave morao dati "obećavajući" odgovor učesnicima konferencije iz Republike Srpske u Holandiji na temu ratnih zločina, pa je iskalio svoj bijes na amsterdamskom aerodromu. Tada je, naime, zaprijetio prema tvrdnji Dukića i sada Majkićke predsjedniku Saveza logoraša RS, tj. njenom kolegi megafonu, Branislavu Dukiću da će "doći u Banjaluku i polomiti mu noge".

Majkića tvrdi, opet sa "debelim argumentima” da je Milorad Barašin u Amsterdamu obećao ono u što i sam ne vjeruje, jer pripremiti optužnicu za zločine nad Srbima u postojećem BiH okruženju za njega je nemoguća misija.

Treba se zapitati na osnovu kojih argumenata će se Milorad Barašin braniti od tvrdnji javnosti u Republici Srpskoj da je institucija koju vodi u službi samo jednog, bošnjačkog, naroda i samo jedne politike koja mu za dosadašnju pristrasnost svakodnevno glasno aplaudira, piše Dušanka.

Na slučaju “Ganić” Majkića tumači ono o čemu nema pojima. Ona analizira slučaj bivšeg člana Predsjedništva BiH Ejupa Ganića, od čijeg hapšenja u Londonu konstatuje napravljena je neukusna parada istrošenih bošnjačkih političara (čitaj Haris Silajdžić naravno).

Poruka iz Srbije je jasna - što nisu u stanju da urade Tužilaštvo i Sud BiH, uradiće pravosudne institucije Srbije, zaključuje ona, nezvanična "glasnogovornica" Specijalnog tužilaštva za ratne zločine Srbije, iako to nije partijski organ SNSD-a.

Dušanka educira Bošnjake o međunarodnom pravu i tvrdi da nedavno potpisivanje sporazuma o pravnoj saradnji između BiH i Republike Srbije ti isti Bošnjaci pogrešno tumače. Sporazumom jeste predviđeno da se osumnjičeni za ratne zločine procesuiraju u zemlji čiji su državljani i gdje imaju prebivalište, ali to, naravno, ne znači da je, primjera radi, Ganić nevin samim tim što je državljanin Bosne i Hercegovine i samim tim što je Bošnjak, tvrdi Majkić iako niko pametan ne može da skonta šta je kolumnistica htjela da kaže.

Majkić šara po bijelom papiru i konstatuje da kada god se spomenu ratni zločini koji su počinjeni nad Srbima, pokrene se lavina osude brižnih i pravovjernih pristalica “bošnjačke istine”.

Porazno je to što se na čelu kolone branilaca bošnjačke nedodirljivosti, pored mnogih koji se nalaze na listi osumnjičenih za dešavanja u Sarajevu tokom rata, nalazi i glavni tužilac BiH Milorad Barašin, optužuje kolumnistica u stilu Riste Đoge.

Majkićka očito zaboravlja, ili se pravi luda, da je upravo domaće sudstvo u Sarajevu procesuiralo ratne zločine protiv Srba koji su ni krivi ni dužni ubijeni na Kazanima od strane pripadnika Cacine zločinačke jedinice. Već 1996. godine tadašnji Viši sud u Sarajevu je donio pravosnažnu presudu za 14 optuženih.

Majkićka zaboravlja također da je Haški tribunal procesuirao ratne zločine i to u  jednom od prvih slučaju na tom sudu, a vezano za zločine u sabirnom ili koncentracionom centru u Čelebićima kod Konjica.

Tada su usuđeni Zdravko Mucić na 9 godina zatvora, Hazim Delić na 18 godina zatvora, a  Esad Landžo osuđen na 15 godina. Spomenuti trojac je Haškom tribunalu izručio niko drugi nego zvanične vlasti u Sarajevu!

U to vrijeme i pored evidentnih strašnih zločina, koji su počijeni u Prijedoru, Srebrenici, istočnoj Bosni vlastima RS nije padalo na pamet da bilo koga izruče ili procesuiraju za ratne zločine.

Situacija je slična i danas. Dodik otvoreno negira zločine na Markalama i na tuzlanskoj Kapiji. Niko još nije vidio ni Majkićku, a ni Dodika u Potočarima 11. jula. Za njih je to samo još jedan dio lažne „bošnjačke istine“ kako je nazivaju.