Prije pune četiri godine, tačnije krajem februara 2006. godine, Peru Bukejlovića na čelu Vlade Republike Srpske je smijenio i zamijenio Milorad Dodik. Malo ko je tada mogao i pomisliti šta će se sve desiti nakon tog naizgled običnog čina. Međutim, velika većina i jednih i drugih se u najmanju ruku, da oprostite na izrazu, zajebala

Prije pune četiri godine, tačnije krajem februara 2006. godine, Peru Bukejlovića na čelu Vlade Republike Srpske je smijenio i zamijenio Milorad Dodik.

Malo ko je tada mogao i pomisliti šta će se sve desiti nakon tog naizgled običnog čina. Naprotiv. Većina građana i sa ove i sa one strane entitetske linije vjerovala mu je da može biti bolji od SDS-ove vlasti.

Međutim, velika većina i jednih i drugih se u najmanju ruku, da oprostite na izrazu, zajebala.

Njegov formalni dolazak na vlast bio je popraćen neviđenom medijskom kampanjom o navodnom pokretanju privrede, ekonomije i novih investicija u RS-u.

Preko noći su najavljeni graditeljski poduhvati, velelijepne zgrade, autoputevi, termoelektrane. Jednom rječju najavljivalo se navodno ekonomsko čudo na 49 % teritorije Bosne i Hercegovine koja je odjednom vrhunskim spinovanjem postala tzv. ''bolji dio BiH'', kako su sami vlastodršci voljeli donedavno nazivati RS.

Nažalost, od za uho lijepe priče nije ostalo ništa osim spomenika koji je Dodik za života digao sam sebi. Naravno radi se o zgradi Vlade RS-a. Sve ostalo je ostalo na nivou lijepih želja i nerealnih obećanja.

U rekordnom vremenu je uspio rasprodati sve što je iole vrijedilo i što se nigdje u svijetu ne prodaje. Tako je preko noći prodat mobilni operater, rafinerija u Modriči i dio elektroenergetskog sektora. Slavlje je trajalo dok je bilo para na računu. Međutim gle čuda. Pare su brzo nestale i krenuli su problemi.

Ono za što mu moramo skinuti kapu, bar kada je u pitanju politička vještina, je činjenica da je u prve tri godine apsolutističke vladavine gotovo u potpunosti uspio ''progutati'' opoziciju i svesti je na nivo neprimjetnosti. Kad god mu je trebala držao bi je na lancu i koristio za sve što mu je trebalo, a u međuvremenu je šutao nogama tako da ni sami nisu znali šta treba da rade i kako da djeluju da se otmu iz medvjeđeg zagrljaja.

U istom periodu poklopio je većinu medijskih kuća koje su u toj mjeri postale osione da su se na javnom emiteru, tačnije RTRS-u, od nedavno počele puštati i dokumentarno-zabavne emisije koje veličaju četničke i fašističke pokrete u II svjetskom ratu. Za sada još uvijek bez sankcija.

Ono što je posebno zanimljivo u cijeloj ovoj priči u vezi Dodika i SNSD-ove strahovlade je i istraživanje koje Transparency International periodično provodi u Bosni i Hercegovini, a koje se tiče percepcije građana u BiH u vezi korupcije. Za razliku od prethodna dva kvartala, građani su ovaj put govorili i o korupciji unutar stranaka, gdje je SNSD izdvojen kao najkorumpiraniji, dok je na drugom mjestu SBiH.

Kada se sve oduzme i sabere Dodik je uspio prodati maglu većini građana RS-a koji su na kraju skupo platili tu cijenu. Jednim dijelom novčano pošto se cjelokupan Dodikov PR (i u RS-u, i u Evropskoj Uniji, i u Sjedinjenim Američkim Državama) plaća višemilionskim iznosima iz budžetskih sredstava koje prikupljaju poreski obveznici, tj. građani RS-a.

Međutim, najveća cijena je plaćena potpunim medijskim mrakom u tzv. ''manjem bh entitetu'' i sumnjivim poslovima koje su ti isti građani platili više stotina miliona KM za razne građevinske poduhvate. Od famozne zgrade Vlade RS-a, preko auto puta Banja Luka – Gradiška do ostalih regionalnih, gradskih i mjesnih puteva, prevoja i tunela.

Izvođač radova uvijek je bio isti. Blizak prijatelj i poslovni partner Vožda od Laktaša, Slobodan Stanković. To što su ti poslovi plaćeni nekoliko puta više od realne i tržišne cijene to izgleda nije bitno, bar za Dodika, a do nedavno i za opoziciju koja je tek prije nekoliko mjeseci krenula da se budi iz dubokog zimskog sna.

Šta će nam i da li će to buđenje nešto donijeti vidjet ćemo za tačno 209 dana, tačnije 3. oktobra 2010. godine kada se u Bosni i Hercegovini održavaju dugo očekivani opšti izbori.