Stoga, dio nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini koji je zagovarao ostanak do daljnjeg viznog režima prema našoj zemlji je pokazao elementarnu nezrelost kada je u pitanju ova, za obične građane, jako važna tema. Bez obzira što većina tih istih građana naše zemlje nikada nije putovala van Bosne i Hercegovine i što nema prebijene pare za bilo koje putovanje po susjednoj Hrvatskoj, Srbiji ili Crnoj Gori, na nivou elementarnih osjećaja svima nam je više dojadilo da se osjećamo kao građani drugog reda

Moram priznati da smo svi zajedno (od cjelokupne javnosti, preko političkih partija, dijela nevladinog sektora, medija, do predstavnika međunarodne zajednice u BiH...) bili šokirani kada smo čuli da su pojedini predstavnici nevladinih organizacija u BiH, tačnije njih sedam, tražili od monitoring misije i parlamentaraca Evropske Unije da se odluka o liberalizaciji viznog režima prema Bosni i Hercegovini donese tek nakon izbora.

Neshvatljivo je kako je dio ionako rascjepkanog i neuticajnog nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini sebi dao taj luksuz da svojim djelovanjem dovede u pitanje liberalizaciju viznog režima prema BiH koja bi trebala stupiti na snagu 1. jula ove godine.

Bez obzira što je argumentacija kojom su ove nevladine organizacije pokušale objasniti svoj stav prilično tačna, a koja govori o tome da bi eventualnu liberalizaciju viznog režima vladajuće stranke pokušale zloupotrijebiti u predizbornoj kampanji, ovakav potez se ničime ne može opravdati. Pogotovo uzmemo li u obzir koliko je aktuelna vlast ''zglajzala'' u ove četiri godine, ne bi ih spasilo ni punopravno članstvo BiH u Evropskoj Uniji, a kamoli vizna liberalizacija koju smo zaslužili i trebali dobiti puno ranije.

Tako je Oslobođenje s pravom ''palcem dole'' kritikovalo vječitog studenta i vječitog direktora Omladinske informativne agencije, Jana Zlatana Kulenovića, kao i predsjednika ACIPS-a, Sanela Huskića, što otvoreno lobiraju da BiH ne dobije viznu liberalizaciju prije opštih izbora koji će se održati 3. oktobra ove godine u našoj zemlji. S pravom se postavlja i pitanje imaju li osobe poput Jana Zlatana Kulenovića i Sanela Huskića, usput koji su ničim izazvani proputovali skoro cijelu zemaljsku kuglu, bilo koje moralno pravo da se zalažu da se ista mogućnost, bar na teoretskom nivou, ne pruži i ostatku građana naše zemlje?

S druge strane, jučer je u istim novinama direktor Transparency International-a, Srđan Blagovčanin, umjesto da pokuša koliko toliko ''oprati'' stav svoje organizacije kao i sebe lično u vezi s protivljenjem liberalizaciji viznog režima, on na sva vrata napao one koji su kritikovali takav stav, pa makar se radilo i o ''mrskim'' političkim partijama, prije svega SNSD-a i SDA zbog kojih smo još uvijek crna rupa regije zapadnog Balkana.

Nema nikakve sumnje i samo budala može imati dilemu da bi ostankom viza kažnjeni bili isključivo građani BiH, a ne niti jedna politička pa i kriminalna elita koja s vizama niti je imala niti će imati problema, kako jučer i danas tako ni sutra.

Stoga, dio nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini koji je zagovarao ostanak do daljnjeg viznog režima prema našoj zemlji je pokazao elementarnu nezrelost kada je u pitanju ova, za obične građane, jako važna tema.

Bez obzira što većina tih istih građana naše zemlje nikada nije putovala van Bosne i Hercegovine i što nema prebijene pare za bilo koje putovanje po susjednoj Hrvatskoj, Srbiji ili Crnoj Gori, na nivou elementarnih osjećaja svima nam je više dojadilo da se osjećamo kao građani drugog reda.

Zato na kraju teksta jedna mala poruka NVO diletantima od strane običnih građana naše zemlje:

''Samo nas nemojte vi braniti i voditi računa o nama i sve će biti u redu!''