Otišao je Stjepan Mesić, nakon desetogodišnjeg predsjednikovanja. Ostavio je Hrvatsku, kakvu je i priželjkivao da ostavi: stabilnu, otvorenu, prosperitetnu, na pragu Evropske unije. Kaže da mu je jedini „neuspjeh“ to što za svoga mandata Hrvatska nije postala članica Evropske unije. Ali na pravom je putu

Jučer je u Hrvatskoj, u Zagrebu, na Trgu sv. Marka inaugurisan novi, treći, hrvatski predsjednik dr. Ivo Josipović.

Od danas počinje nova era hrvatske politike. Politike koja više ni personalno nema korijene u prošlom sistemu.

Otišao je Stjepan Mesić, nakon desetogodišnjeg predsjednikovanja. Ostavio je Hrvatsku, kakvu je i priželjkivao da ostavi: stabilnu, otvorenu, prosperitetnu, na pragu Evropske unije. Kaže da mu je jedini „neuspjeh“ to što za svoga mandata Hrvatska nije postala članica Evropske unije. Ali na pravom je putu.

Kako je rekao jedan evropski zvaničnik, naravno pod uslovom da ostane anoniman, s obzirom na političku klimu koja vlada u EU Hrvatska će biti posljednja zemlja koja će postati članica EU, ili prva koja neće. Nadati se da se ove crne prognoze po Hrvatsku, a i po ostatak regiona neće obistiniti, kad je u pitanju proces proširenja EU.

Stjepan Mesić, predsjednik-građanin, tokom desetogodišnjeg dvostrukog mandata, bio je korektivni faktor hrvatske vanjske i spoljne politike, vrhovni autoritet, omiljeni predsjednik sa podrškom nikad ispod 60%, neki će reći i svakom loncu poklopac.

Svoj mandat je završio u sukobu sa Katoličkom crkvom, Milanom Bandićem, hvaleći Jadranku Kosor i njene poteze (prije pet godina, tokom predsjedničke kampanje, o Jadranki svojoj protukandidatkinji govorio je kao o napasti koja iskoči i iz paštete kad je otvoriš), ali i iznoseći javno sumnje u poštenje Ive Sanadera i klike oko njega. Čak i zadnjih dana svoga mandata bio je u žiži javnosti. Novinarki RTL televizije tokom intervjua, isprovociran sa više pitanja, rekao „da ne dozvoljava takva sranja“ i prekinuo intervju.

Od danas je u zasluženoj mirovini, poslije 45 godina aktivnog bavljenja politikom, čovjek koji je ostavio neizbrisiv trag na ex-jugoslavenskoj i hrvatskoj političkoj sceni. Omiljeni i voljeni Mesić, pomalo kontroverzna ličnost i pomalo populista u pozitivnom smislu, ali prvenstveno principijelan, dosljedan, pošten i izuzetno talentovan političar. Nema sumnja da će se njegova pikati i u narednom periodu, dok bude obnašao doživotnu funkciju bivšeg predsjednika Republike Hrvatske.

Otišao je Stjepan Mesić, a došao je Ivo Josipović. Predsjednik-građanin sa odgovornošću kako su ga već „etiketirali“ hrvatski mediji. Sjajna naučna i životna karijera, bez packe. Predsjednik Josipović, dvostruki doktor nauka, profesor prava i profesor muzike, saborski zastupnik, političar svakako je zanimljiva ličnost na političkoj sceni, kako Balkana, tako i Evrope. Jučer je tokom inauguracije i nastupnog govora dao naznačiti pravce svoga budućeg djelovanja. Borba protiv korupcije, pravda i jednakost za sve, vraćanje povjerenja svakog građanina u državu, integracije u EU, ali i posebno regionalna saradnja i dobrosusjedski odnosi.

Hrvatsku u 21. stoljeću vidi kao državu utemeljenu na vrijednostima odgovornosti, poštenja, povjerenja, poštovanja i načelima jednakih mogućnosti, nediskriminacije i vrednovanja kroz znanje i rad, u kojoj će građane, istaknuo je, poticati da te vrijednosti prihvate i žive, "a ne da se osjećaju gubitnicima ako to čine".

Od strateškog je značenja, naglasio je Josipović, i razvoj dobrosusjedskih odnosa sa susjednim zemljama i cjelokupnom regijom. "Miroljubiva politika nema alternativu, a sadašnja generacija političara jednostavno nema pravo probleme ostavljati generacijama koje dolaze", kazao je, dodavši da fokus vanjske politike na Evropu i regiju podrazumijeva i svijest da Hrvatska treba prijatelje u cijelome svijetu.

Bosna i Hercegovina u predsjedniku Josipoviću je dobila prijatelja, kakav je nesumnjivo bio i Mesić. Sa jasnom politikom, bez miješanja u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine. Za razliku od Mesića, Ivo Josipović je čovjek prema kojem niko u Bosni i Hercegovini nema otpor. On svojim dosadašnjim istupima, nije nikoga isprovocirao ili učinio nepoželjnim. Ruku na srce Stjepan Mesić je dobrodošao samo u Sarajevo. Sa Banja Lukom i Mostarom se nije ni zamarao. Doduše, to što Mesić nije dobrodošao u Mostar ili Banja Luku ne govori o njemu toliko, koliko govori o njegovim potencijalnim domaćinima.

Hercegovački Hrvati ili „Hercegovci“ su opet razočarani. Oni su plebiscitarno glasali za gubitnika Milana Bandića. Ovdje se pod terminom „Hercegovac“, podrazumijevaju samo Hrvati koji žive na prostoru Hercegovine, a nikako svi Hrvati u BiH, koji su u hrvatskim medijima etiketirani pogrešno kao Hercegovci koji su glasali za Bandića.

Nije sporno da su Hrvati u Bosni i Hercegovini, ta „autohtona dijaspora“ Hrvata, preko 90 procenata glasova dali Milanu Bandića, ali je sporno da su to samo Hrvati iz Hercegovine. Doduše Hrvati u drugim krajevima Bosne i nisu toliko razočarani, kao Hrvati u Hercegovini, jer se nadaju da će Ivo Josipović pružiti ruku pomirenja i Hrvatima u Bosni i Hercegovini, kojima je po njihovom mišljenju Mesić zadnjih deset godina okretao leđa.

Hrvatska i Bosna i Hercegovina imaju dosta otvorenih pitanja, koja moraju biti riješena u narednom periodu. Posebno je potrebno riješiti pitanje morske granice i pitanje imovine Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj, kao i funkcionisanje Luke Ploče. Dosta otvorenih pitanja za koja treba i dosta političke volje. Bitno je da ima dobre volje, sa obje strane, i da ima dobrih namjera. Bitno je da smo ljudi i dobre komšije.