Gubi li Amerika Bosnu i Hercegovinu?
Uticaj Amerike je ranijih godina bio toliki, da je bilo dovoljno da jednim telefonskim pozivom Warren Christopher „sugeriše“ hrvatskom ministru vanjskih poslova Mati Graniću da Hrvatska zaustavi svoje vojne snage na 50-tak kilometara od Banja Luke, jer za dalje napredovanje nema podršku Washingtona. Tu je Hrvatska vojska i stala. Amerikanci su, u naponu snaga, znali kontrolisati čak i Slobodana Miloševića
Veličina slova: A A A



Veliki brat
Gubi li Amerika Bosnu i Hercegovinu?

Objavljeno 13.2.2010 u 13:03

Sjedinjene Američke Države, prva superdržava svijeta, nije više u prilici da stanje u Bosni i Hercegovini drži pod „kontrolom“!?

Amerika, očito zabavljena svojim poslovima u Afganistanu i Iraku, gubi snagu i odlučnost u Bosni i Hercegovini.

Može se generalno reći da je uticaj SAD na prostoru Balkana, zadnjih godina podobro utanjio.

Uticaj Amerike je ranijih godina bio toliki, da je bilo dovoljno da jednim telefonskim pozivom Warren Christopher „sugeriše“ hrvatskom ministru vanjskih poslova Mati Graniću da Hrvatska zaustavi svoje vojne snage na 50-tak kilometara od Banja Luke, jer za dalje napredovanje nema podršku Washingtona. Tu je Hrvatska vojska i stala.

Amerikanci su, u naponu snaga, znali kontrolisati čak i Slobodana Miloševića.

Dodik, Amerika i Daytonski sporazum

Danas imamo potpuno drugačiju situaciju na terenu, kako se to kaže vojnički. Uticajni pad Amerike je direktno proporcionalan sa nekoliko pojava. Američki uticaj je počeo slabiti sa propašću aprilskog paketa ustavnih promjena iz 2006. godine, koji je bio nadogradnja američkom Daytonskom sporazumu. Kako je Milorad Dodik, jačao i prkosio prvenstveno Americi i nebitnoj za ovu priču Evropi, tako je američki uticaj i autoritet u Bosni i Hercegovini slabio.

Propast butmirskih razgovora, te potpuni debakl po pitanju sankcioniranja ponašanja Milorada Dodika i rušenja autoriteta OHR, dovelo je Ameriku u fazu biti ili ne biti faktor u BiH.

Kako danas stvari stoje zvanični Washington mora preći sa riječi na djela, ako želi da spriječi potpunu destrukciju Bosne i Hercegovine i do sada najozbiljniji atak na američko čedo - Daytonski ustav.

Ako je nekada bilo dovoljno da se, iz Washingtona, okrene samo telefonski broj u Zagrebu, Beogradu, Sarajevu ili Banja Luci i da se riješi problem, danas je zbog nedjelovanja tokom prethodnih godina, potrebno mnogo više.

Snage u Washingtonu ima dovoljno. Samo je pitanja da li je Bosna i Hercegovina više na „mapi“ vanjske geopolitike u Bijeloj kući i na Capitol Hill-u!?

Biden došao i otišao

Prošlogodišnja posjeta američkog potpredsjednika Josepha Bidena Bosni i Hercegovini nije imala nikakav rezultat. Posjetom Bidena, dobrog poznavaoca bosanskih prilika, očekivao se snažniji angažman Sjedinjenih država u rješavanju političke krize. Posjeta je očito bila samo kurtoaznog karaktera, kao dio diplomatskih aktivnosti u regionu. Razgovor Bidena sa Harisom Silajdžićem, a zatim i sa Miloradom Dodikom, u četiri oka nije imao nikakvog rezultata.

Bidenova posjeta je jedino uspjela u dijelu koji se odnosi na njegovu izrečenu pohvalu, u Parlamentu BiH, da je Sulejman Tihić dobar i vrijedan, pa ga je na fonu toga Kongres SDA i ponovo izabrao sa predsjednika.

U vrijeme Billa Clintona, Warrena Christophera, Madeleine Albright, Richarda Holbrooka i njegove shuttle diplomatije bilo je dovoljno samo okrenuti pravi broj telefona ili obaviti jedan let avionom i stvari su bile riješene. Danas i posjeta uticajnog američkog potpredsjednika iz administracije koja je u naponu snaga nije dovoljna da pokrene i najbanalnije stvari.

U prilog tome koliko je Amerika danas "slaba" govori i činjenica da po njenom uticajnom diplomati Raffi Gregorianu, zamjeniku Visokog predstavnika u BiH, bez problema "lupa" svaka šuša.

Gubi li Amerika Bosnu i Hercegovinu? Ili jednostavno više nema interesa!? Ako nema ili ako je izgubila interes onda je BiH, jedan od njenih najkrupnijih promašaja na polju vanjske politike i to kumulativni poraz tri administracije na čelu sa Clintonom, Bushom i Obamom.

OHR – idi ili ostani!

Pitanje koje je i dalje krucijalno za Bosnu u Hercegovinu je pitanje zatvaranje OHR. Posljednja tri Visoka predstavnika: Schilling, Lajčak i Inzko najavljuju zatvaranje OHR. Sa ovakvim razvojem prilika u Bosne i Hercegovini ništa od toga.

Milorad Dodik navodno ima podršku Rusije u težnjama da zatvori kapije OHR-a na Kovačićima. Samo navodno i deklarativno, a ne stvarno, jer bi bilo nerazumno da Rusija traži zatvaranje OHR.

OHR je jedino mjesto gdje Rusija ima određeni uticaj na prilike u Bosni i Hercegovini, posredstvom Vijeća za implementaciju mira. Postavlja se logično i razumno pitanje zašto bi se Rusija samovoljno razvlastila i lišila pozicije i institucije preko koje jedino ima manevarski prostor da širi svoj uticaj i ostvaruje svoje ciljeve u Bosni i Hercegovini!?

Kako god zvučalo paradoksalno, izuzev američkog ambasadora koji ima dovoljno uticaja i moći za samostalno djelovanje, ambasadore drugih, isto uticajnih zemalja, bez nekog oblika forumskog djelovanja niko živ u Bosni i Hercegovini ne doživljava kao bitan faktor.

U političkom blatu u kojem se danas nalazi Bosna i Hercegovina, nužan je ozbiljniji i odlučniji angažman Sjedinjenih američkih država. Obamina administracija se mora vratiti u Bosnu i Hercegovinu i zbog vlastitog kredibiliteta, ali i zbog građana koje su ostavili na milost i nemilost političarima koji nisu u stanju da naprave minimum kompromisa. Evropa je pokazala svoju (ne)moć. Carl Bild i njegova diplomatska „ofanziva“ u Bosni i Hercegovini su dali svoj maks(min)imum. Bez povratka Amerike Bosna i Hercegovina je izgubljen slučaj.

(B.S./MOJportal)
Najnovije vijesti
Povezane vijesti
Ostale vijesti