Prije 20-tak dana mediji su prenijeli vijest da je Damir Arnaut dobio agremane za imenovanje na poziciju ambasadora Bosne i Hercegovine u Australiji. Jučer su mediji, isto tako, prenijeli vijest da je zvanični Beograd dao agremane za imenovanje Boriše Arnauta na mjesto ambasadora u Beogradu. Neki bi rekli odlična vijest s obzirom da proteklih skoro tri godine Bosna i Hercegovina nema imenovanog ambasadora u Beogradu. Ali ovo je loša vijest za sve one koji znaju da su ambasador BiH u Beogradu i ambasador BiH u Australiji ustvari otac i sin, Boriša i Damir Arnaut!

Prije 20-tak dana mediji su prenijeli vijest da je Damir Arnaut dobio agremane za imenovanje na poziciju ambasadora Bosne i Hercegovine u Australiji.

Jučer su mediji, isto tako, prenijeli vijest da je zvanični Beograd dao agremane za imenovanje Boriše Arnauta na mjesto ambasadora u Beogradu. Neki bi rekli odlična vijest s obzirom da proteklih skoro tri godine Bosna i Hercegovina nema imenovanog ambasadora u Beogradu.

Ali ovo je loša vijest za sve one koji znaju da su ambasador BiH u Beogradu i ambasador BiH u Australiji ustvari otac i sin, Boriša i Damir Arnaut!

Izgleda da je kod Arnauta diplomatija porodični zanat. I gospođa Mirsada Arnaut, majka ambasadora Damira i supruga ambasadora Boriše je također diplomata. Gospođa Arnaut je prvi sekretar u Ambasadi BiH u Washingtonu!

Žalosno je da Arnauti žive, kao razdvojena porodica. Otac, majka i sin na tri kontinenta. Svoj političko-diplomatski uspon porodica Arnaut može da zahvali Harisu Silajdžiću i njegovoj privatno-porodičnoj diplomatiji. Da se razumijemo ima još primjera gdje su političari „uvaljivali“ svoje kćerke, sinove, sestre, braću, bližu i dalju rodbinu po bjelosvjetskim diplomatskim destinacijama, ali Silajdžićevi Arnauti definitivno postavljaju nove standarde privatne-porodične diplomatije Bosne i Hercegovine.

Vratimo se Boriši Arnautu, ocu ambasadora Damira i novoimenovanom ambasadoru BiH u Beogradu. Kod gospodina Boriše očito prolazi ne ona narodna treća sreća, nego druga sreća. Boriša Arnaut je već jednom imenovan za ambasadora u Beogradu, tačnije prije dvije i pol godine, ali zvanični Beograd nije nikada dao agremane.

Razlog o kojem se šuškalo po diplomatskim krugovima, naravno ne i javno, je da Beograd ne želi Borišu zbog navodne povezanosti sa izdavanjem spornih državljanstava mudžahedinima tokom rata u BiH. Boriša Arnaut je tokom rata bio na poziciji zamjenika ministra unutrašnjim poslova BiH.

Ovdje se mora spomenuti i nekonzistentna politika Srbija. Zvaničnom Beogradu prvo Boriša malo nevalja, pa valja. Malo bi se kurvali, a onda malo glumili poštenje i principijelnost. Izgleda da Srbija „pali“ na guranje. Malo Turska diplomatija pogura i odmah Boriša valja, podoban je, a nije bio prije dvije i pol godine!? Nije valjda da ovo ima veze sa 500 godina okupacije!?

A sad opet malo o Damiru Arnautu i Harisu Silajdžiću. Arnauti ne samo da su diplomate i državni službenici, na usluzi narodima i građanima BiH, nego se još i žene po državnim institucijama. Poznato je da je Damir Arnaut, tada i još uvijek aktuelni savjetnik Harisa Silajdžića za ustavno-pravna pitanja, oženio Sanju Bagarić, mladu i poznatu bivšu novinarku Federalne televizija, tada i još uvijek aktuelnu savjetnicu za odnose sa javnošću, opet člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića!

Ono što nije poznato je to da li je gospođa Bagarić-Arnaut na bolovanju, plaćenom ili neplaćenom odsustvu ili se jednostavno rijetko pojavljuje na radnom mjestu u zgradi Predsjedništva BiH. Možda i nema potrebe da se pojavljuje, kad je svakako njen kolega i muž savjetnik Damir Arnaut  tu svaki dan i može da je „pokriva“. Čak i često istupa u javnosti u funkciji savjetnika i pojašnjava stavove, koje šef dr. Silajdžić nije bio u stanju objasniti javnosti.

Silajdžić očito vjeruje Damiru Arnautu ili je zabrinut za njegovu egzistenciju kada ga je prije godinu dana pokušao „progurati“ u Ustavni sud BiH. Iako su mnogi ukazivali na moguću nekompetenciju Damira Arnauta, Silajdžić je insistirao i „gurao“ do kraja.

Kraj je bio poguban po Silajdžićevog miljenika, koji je neslavno završio proceduru izbora, kada je za sudiju iz reda bošnjačkog naroda izabran Mirsad Ćeman, kandidat SDA i dugogodišnji parlamentarac ove stranke.

Očito se Silajdžić pribojava za egzistenciju svojih miljenika, poslije oktobarskih izbora 2010.godine, kada se njegovoj Stranci za BiH već sada predviđa potpuni izborni debakl i marginalizaciju, te ih već sada imenuje na pozicije na kojima im je zagarantovan angažman narednih bar tri godine.

Diplomatija Bosne i Hercegovine je rak rana vanjske politike. Diplomate bez karijere, partijska diplomatija, potpuna nekompetentnost, obično poznavanje samo maternjeg jezika, diplomatija bez strategije, razni skandali po ambasadama su karakteristike „moderne“ diplomatije Bosne i Hercegovine.

Ako se danas zapitamo, bez primjesa jugonostalgije, zašto je i kako diplomatija SFRJ bila tako moćna i priznata širom zemaljske kugle. Odgovor je jednostavan.

Na destinacije su išli obrazovani, kompetentni i prije svega pripremljeni ambasadori. Za vrijeme ministrovanja Budimira Lončara i Raifa Dizdarevića u ministarstvu inostranih poslova SFRJ diplomate su par godina unaprijed znale koja im je sljedeća destinacija. U međuvremenu su učili zvanični jezik kojim se govori u zemlji u kojoj su imenovani, pohađali diplomatske akademije i proučavali historiju, kulturu i politički sistem zemlje. Sav ovaj proces je bio podložan testiranju znanja i vještina.

Prije definitivnog odlaska novi ambasador SFRJ morao je izraditi elaborat o svom nastupu u zemlji u kojoj je imenovan, uvažavajući ekonomske, kulturne, političke ili vojne interese SFRJ, a zatim taj isti elaborat odbraniti pred imenovanom komisijom Ministarstva inostranih poslova SFRJ. Nakon uspješno završenog procesa novi ambasador je mogao preuzeti funkciju.

Ako nekome nije jasno zašto smo i kako mogli putovati sa „crvenim“ pasošom, širom svijeta, biti uvaženi i dočekani sa poštovanjem za odgovorom ne treba previše tragati.

Danas diplomatija Bosne i Hercegovine donosi više štete, nego koristi.

Tačnije rečeno, naše diplomate nas sramote gdje god dođu svojim primitivizmom, javašlukom, neznanjem i privatnim interesima. Čast izuzetcima.

Samo naprijed do potpunog uništenja!