I pored lobiranja i upozorenja iz pojedinih političkih krugova u EU, na moguće posljedice te odluke, Bosna i Hercegovina i Albanija su i dalje ostale u viznom shengen režimu kao jedine preostale zemlje zapadnog Balkana

Juče je definitivno potvrđeno ono što smo znali već nekoliko mjeseci. Evropski parlament je izglasao prijedlog da se na bijelu shengen listu stave Srbija, Makedonija i Crna Gora.

I pored lobiranja i upozorenja iz pojedinih političkih krugova u EU, na moguće posljedice te odluke, Bosna i Hercegovina i Albanija su i dalje ostale u viznom shengen režimu kao jedine preostale zemlje zapadnog Balkana.

U ovoj cijeloj priči nisu sporne Crna Gora i Makedonija. Za Makedoniju je bilo i logično da ide na bijelu shengen listu, jer je već dugo godina u kandidatskom statusu za EU, a za razliku od Hrvatske koja je u istom statusu, građanima Makedonije su i dalje trebale vize.

Crna Gora, kao mala zemlja sa jakom društvenom kohezijom i političkim jedinstvom, u mogućnosti je brzo i jednostavno donositi odluke, i kao takva je brzo ispunila uslove za liberalizaciju viznog režina. Na primjer, prvi u regionu su počeli izdavati biometrijske pasoše.

Odluka EU o uvrštavanju Srbije na bijelu shengen listu je pomalo licemjerna i za mnoge predstavlja „prst u oko“, posebno ako ovu odlluku poredimo sa "slučajem Bosne i Hercegovine". A evo i zašto!

Uvrštavanjem na bijelu shengen listu Srbije stekli su se svi uslovi da Ratko Mladić i Goran Hadžić samo sa pasošom otputuju u EU shengen zonu. Više im neće trebati ni viza. Naravno ovo jeste karikiranje, ali se može koristiti kao dokaz licemjerne politike EU i posebno lobističkih desnih krugova iz Švedske, predvođenim Carlom Bildtom.

Republika Srbija nije ispunila osnovne međunarodne obaveze i kao nagradu za to je dobila bijelu shengen listu.

Srbija je još jedina zemlja u regionu koja nije završila saradnju sa Haškim tribunalom. Srbija je jedina zemlja na svjetu koja je osuđena na Međunarodnom krivičnom sudu u Hagu da nije poduzela ništa da spriječi, tj, da je saučenik u srebreničkom genocidu.

Srbija nije usvojila rezoluciju Evropskog parlamenta kojom se 11. juli proglašava Danom sjećanja na genocid u Srebrenici.

Srbija danas vodi licemjernu politiku prema Bosni i Hercegovini. Glumi prijatelja i najboljeg susjeda zvaničnom Sarajevu, a istovremeno preko svoje isturene filijale u Banja Luci zvane Milorad Dodik, aktivno učestvuje u rasturanju ove zemlje.

Srbija i dalje kontra cijele Evrope vodi ekonomske i političke procese protiv međunarodno priznate Republike Kosovo i za to ne snosi nikakve sancije. I tako dalje i tako dalje.

Nagrada za sve ovo od Evropske unije je bezvizni režim. Toliko o principijelnoj Evropi.

Sa druge strane Bosni i Hercegovovini, koja je uz mješanje susjeda prvenstveno Srbije u unutarnje odnose, talaci  domaćih političara i domaće međunarodne zajednice koja je dezorjentisana i bez ideje, ostala je i dalje izolovana i bez ikakvog ohrabrenja za put ka budućnosti.

Licemjerno je reći krive su samo domaće vlasti. One jesu najveći krivac za neispunjavanje uslova za liberalizaciju viznog režima, iako tvrde da su danas svi uslovi ispunjeni. Ali uvesti kao pojam „domaće vlasti“ i reći da su one jedini krivac i tu završiti priču nije u najmanju ruku pošteno. A evo i zašto!

Pod pojmom „domaća vlasti“ krije se i Milorad Dodik, koji je uz potporu Srbije i zvanične srpske politike radio sve da Bosna i Hercegovina neispuni uslove za liberalizaciju viznog režima. Jasno je da Srbiji nije bio cilj da Bosna i Hercegovina ide na bijelu shengen listu.

Prisjetimo se afere u Evropskom parlamentu kada su EU parlamentarci iznijeli jasne dokaze protiv Srbije o lobiranju protiv Albanije i Bosne i Hercegovine.

To otkriva činjenica da je beogradski diplomata Branislav Pekić, inače ministar savjetnik u Ambasadi Srbije u Hagu, slao članovima Parlamenta Evropske unije mailove u kojima se protivio dodavanju BiH i Albanije grupi zemalja kojima je EU već odobrila ukidanje viza.

Ovaj diplomatski skandal za Srbiju izašao je na vidjelo u najgorem mogućem momentu po srbijanskog ministra vanjskih poslova Vuka Jeremića, tokom njegovog izlaganja u Evropskom parlamentu.

Prema informacijama iz Brisela, Jeremićevu igru u lice mu je razotkrila Sara Ladford (Ludford), članica EP-a iz Velike Britanije. Ona je srbijanskog ministra vanjskih poslova optužila da Srbija ne podržava ukidanje viznog režima BiH i Albaniji, te da lobira protiv toga.

Kada je Jeremić to pokušao demantirati, Ladford je izvukla tekst e-maila koji je od srbijanskog diplomate Pekića dobila holandska parlamentarka Sofija Int Veld (Sophie), a u kojem on od nje traži da se sastanu te izražava zabrinutost zbog nastojanja da vize budu ukinute i Bosni i Hercegovini.

„Zabrinut  sam i želim vas izvijestiti o tome. Prema informacijama koje su dostupne u izvještaju Tanje Fajon o ukidanju viza, uključen je i prijedlog da se olakša odluka za BiH i Albaniju. Ali, mi se bojimo da bi to moglo usporiti ukidanje viza za Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru, ako se pokuša promijeniti ta odluka“ - napisao je Pekić u svom e-mailu švedskoj parlamentarki.

Frustracije u Bosni i Hercegovini zbog shengen blokade i dalje su velike. Evropska unije je imala naivan pristup ovom problemu. Sa jedne strane je ostavila, primarno Bošnjake u psihološkoj izolaciji, a sa druge strane svi ostali u Bosni i Hercegovini imaju bar teoretsku, ako ne i praktičnu mogućnost da uzmu pasoš Srbije i Hrvatske i bez viza putuju u EU zonu.

Šteta je već učinjena. Pitanje viza jeste bolno pitanje za većinu stanovnika Bosne i Hercegovine, bez obzira kojoj nacionalnoj skupini pripadali.

Većina bh. Hrvata odavno ima hrvatske pasoše, pa su oni i najmanje pogođeni ovim problemom.

Nadati se da će Evropska unija imati malo više mudrosti i takta idući put i na „popravnom“ ispitu u junu popraviti učinjenu štetu i konačno skinuti shengen barijaru za Bosni u Hercegovinu.