Priča o Edinu Dervišhalidoviću (Dino Merlin), nekoć siromašnom mladiću bez perspektive koji je radio teške fizičke poslove u noćnoj smjeni talionice željeza, zapravo je priča o ustrajnoj borbi i vjeri u sebe

Naš najpopularniji pjevač Dino Merlin dao je intervju za magazin Gloriju, a povod je koncert koji će održati u zagrebačkoj Areni 21. decembra.

Priča o Edinu Dervišhalidoviću (Dino Merlin), nekoć siromašnom mladiću bez perspektive koji je radio teške fizičke poslove u noćnoj smjeni talionice željeza, zapravo je priča o ustrajnoj borbi i vjeri u sebe.

No, pitanje je bi li mu uspjelo postati jedan od najpopularnijih bosanskohercegovačkih pjevača da uz njega nije bila njegova najveća podrška - supruga Amela (49), sarajevska arhitektica, s kojom je u vezi od svoje sedamnaeste. U njihovom, kako ga naziva, staromodnom braku punom ljubavi i povjerenja rođeno je dvoje djece: kći Naida (26) i sin Hamza (20).

GLORIA: Što očekujete od koncerta u zagrebačkoj Areni i pripremate li neko iznenađenje?
- Sjajnu utakmicu. Na velikim terenima igraju veliki igrači, a Arena je jedan od najvećih terena u ovom dijelu Europe. Jako se radujem susretu sa zagrebačkom publikom jer smo se zadnji put sreli davno, prije šest godina u Domu sportova. Na sceni će mi se pridružiti i neki gosti, ali neka oni ostanu iznenađenje za kraj.

GLORIA: Da se ne bavite muzikom, čime biste zarađivali za život?
- Vjerojatno građevinom. Negdje sam pročitao da je građevina sublimirana muška poezija. Smatram se poetom jer pišem pjesme, ali volim i lopatu. Nije zanemarivo ni to što je moja supruga Amela arhitektica pa bismo mogli udružiti snage.

GLORIA: Je li se još netko u vašoj porodici bavio muzikom?
- Ne. Moj otac je bio stolar, a majka bula, odnosno muslimanska svećenica. Imao sam teško djetinjstvo: otac je napustio obitelj kad je meni bilo sedam, a mojoj sestri Amini pet godina. Mama se trudila dati nam sve što je bilo u njezinoj moći, tako da ipak nismo previše oskudijevali. Imao sam bicikl, polovne skije i jabuku svake večeri prije spavanja, što je, zapravo, dosta. Mnogi u ono doba nisu imali ni to.

GLORIA: U čemu je tajna vašeg dugogodišnjeg braka?
- Nama su se, doslovce, podudarile zvijezde. Kad smo se sreli, imali smo samo 17 godina, potpuno nevini i čisti. Sretan sam što je naša ljubav opstala do danas. Meni je Amela i supruga, i mama, i ljubavnica, i majka moje djece, i rame za plakanje, i najbolji saveznik i savjetnik. Plahe sam naravi, a ona je moja brana, koja zna kako me smiriti u pravom trenutku. Potpuno smo različiti: ja lako planem, ona je samozatajna i uvijek smirena. Valjda se zato tako dobro i slažemo.

GLORIA: Koliko pažnje posvećujete izgledu?
- Oduvijek sam se volio otkačeno odijevati pa za gotovo svaki koncert mijenjam garderobu. Veseli me kad obučem svoje "pelengaće" - kako nazivam hlače sa spuštenim srednjim dijelom - a onda to pet godina kasnije vidim na dečkima iz grupe The Backstreet Boys. Na početku karijere sam nosio ljubičasti plašt i cilindar poput čarobnjaka Merlina, što je u to vrijeme u Sarajevu bio outfit idealan za degenek, odnosno za dobiti batine. Poslije su mi zagrebačke I-Gle sašile suknje koje sam nosio na turneji i sjajno sam se osjećao u njima, premda je moj otac bio zgrožen takvim izborom odjeće. Ovo ljeto sam na koncertu u Opatiji na glavi nosio turban koji sam kupio u Beču. Takav sam, volim lijepu odjeću i volim se gizdati, što bi u narodu rekli: "kao seoska mlada".

GLORIA: Koliko se razlikuje Dino Merlin s početka karijere od čovjeka kakav ste danas?
- Isti sam. Čovjek ili je ili nije, a ako je, novac ga ne može promijeniti. I danas volim pojesti burek i ćevape kao nekoć i svjestan sam da sam samo list na vjetru. Zato se nikada neću prestati truditi da budem što bolji čovjek.